Prijevodi poezije Ane Horvat na francuski

ORMAR S HALJINAMA

dio prašne scenografije
utvare kostimi
crna kutija
koju ne otvaraju mudre
rastvaram širom
oba krila

miris lavande
miris kamfora
okomito položeno vrijeme

haljine koje sam nosila
i koje su mene nosile
mnoge s tragovima
vatrometnog Chanela 19
i žalobnog Magie noirea
pamučno ljetno razgolićene
mekano vuneno zimske
rupičaste s moljčevog jelovnika

izletničke
kazališne
vjenčane
uredske
putničke

nekoliko u kojima sam se
osjećala nadmoćno
ovjekovječene na filmovima
i fotografijama
označene mirisima
umrlih životinja
napuštenih i onih
koji su mene napustili ljudi

skupocjene
žrtvovane
darovane
svlačene
glupe

korotne i pripremljena
za ukop
pokapane hranom pićem
i suzama
rasparanih rukava
od grljenja

čedne
trudničke
poletne
tijesne
obijesne

četiri za koje znam
koju sam u njima
napisala pjesmu
one koje su me
pronijele i spasile
svilena duga crna
s izrezom u obliku suze

bezdušne
bezlične
zaboravljene
razgovorljive
koketne

ljubičasta
nikada poslije dotaknuta
neka
čija se tkanina
mrvi u ruci
jedna siva sa zaostalim
smogom New Yorka
u porubu

nedovršene
neizglačane
prepravljane
nezapažene
neizgužvane

na plavoj s leđa
otisak dijela grafita
s berlinskog zida
kobno crvena iz doba
Pariza koja se nikad
do kraja nije dala svući
bijela s neočišćenim
travnatim zelenilom

zavodljive
smiješne
prozirne
cvjetne
baletne

ukrašene mačjim i zečjim
dlakama
vlasima kćeri
muževa ljubavnika prijateljica
i moje mrtve
prirodne boje kose

obično neuspjele
šivene mojom rukom
nikad odjevene
nekome uzalud namijenjene
kupljene samo za utjehu
urasle u moju kožu

uredno
obješeni
život

DODIR

pred zrcalom,
dugo se
dotjerujem
kao kad sam odlazila
k njemu

onda se
osmjehnem licu
koje je volio

i brzo umivam

L'attouchement

VIŠE

više te volim
kad te nema

tada sav prostor
među nama
ispunjam
ljubavlju

Aimer mieux

RAZLIKA

na grmovoj
grančici
listić
jednak
stotinama
drugih

a nije

ja sam ga
voljela

La difference

RAZDVOJENOST

bili smo
katkad
nešto bolje
nego što je
mogao podnijeti
i kad bi nas
taj val
prekrio
ja sam
ronila k dnu
a on je
morao
udahnuti

La divergence

ZNAK

odavno te
nema
odavno te
nemam

ljetos
poslije kiša
negdje
oko srca
tvoje prašnjave
sjene
nikle su

ljubičice

Signe

U OČEKIVANJU

gledam kroz
prozor
dok razgovaram
telefonom

gledam i čekam
trenutak
kad će mi
dio krova
s krošnjom kestena

postati
dovoljan

Dans l' attente

PRIJEDOLOG

pita me
jesam li sretna
ima li još nešto
što bih poslije

odgovaram
hajde
da ovako goli
plačemo
držeći se
za ruke

Proposition

UTJEHA SLUČAJNOSTI

tvoje usne
na šalici
poslije mene

da li to
još i sad
nešto znači

Consolation du hasard

TUGA

toliko divnih
haljina
šivenih
zbog tebe

a vidio si me
samo svučenu

Tristesse

MIRISI OBEĆANJA

mirišeš
razvratno
na jagodu
i panj s mahovinom
mirišeš žuto
na brnistru
i lipu poslije kiše
mirišeš raskošno
na rasplod i potomstvo
ako bude čuda

Les odeurs da la promesse

SAN

sanjala sam
da smo bili
tako blizu
da su nam se
zjenicama
doticale oči
i tako
isprepletenih
trepavica
bez treptaja
ostali
kad su
potekle suze

RÉve

ZAKLJUČAK

sve je
kasno
jasno
i tako užasno
završeno

a uopće
nije bilo

RÊsume

BALADA ZA MENE I MOJE PRIJATELJICE

bile smo stalno mlade
mirisave
čak ponekad i plavuše
pročitale smo oramare knjiga
završavale škole
i brinule o kontracepciji
za ono malo priznanja
bile smo uvijek na pravome mjestu
točno na vrijeme
ljubile predano i rađale šutke
slušale znatiželjno i sve radosno razumjele
prevodeći s mnogo jezika
objavljivale smo knjige
pekle čarobne torte
predstavljale domovinu
i plele bolje od pauka

nismo zahtjevale
ništa nam nije bilo previše ni tijesno
i uvijek smo se smiješile

ali on nas
nije volio

Ballade pour moi et mes amies

ŠETNJA

ljetos mi je
na ulici
prišao sleđa
zavukao ruku
u kosu
pod bluzu
lišćem
ljubio obraz
žuti cvijet bacio
za naušnicu
i ne bih
napisala
što mi je
zdvojnoj
sve šaptao
usput
moj zavodnik

vjetar

Promenade

OSTAVŠTINA

hvala vam
moje ljubavi
ma kako
završile
kakve god
da ste
čak ako
i niste
bile
što ste mi
ostavile

osmijeh

HÊritage

NIČIJA DJECA

kamo odlaze
poljupci
i riječi ljubavne
kad prestanu
i zašute
mogu li se
nekamo vratiti
imaju li
neku kuću
preko zime
i pamte li
zaboravljeni
one
čiji su
bili

Les enfante da personne

IMANJE

u dijelu
u kojem me imaš
nikada ti nisam
pripadala

zauvijek sam tvoja
onim mojim dijelom
u kojem me
ne znaš imati

Propriete

ODMAZDA

nikad se
nećeš moći
dovoljno udaljiti
da ne vidiš
kolko smo
bili

blizu

Vengeance

ZADAĆA

moja će
zadaća
biti ispunjena
budem li
ikada
ikog
riječju
ili poljupcima
naučila
da kaže
svojoj ljubavi

ljubavi moja

La tÂche

ISTINA

samo u tvom zagrljaju
ja sam kod kuće
tu pečem kolače
imam livade krizantema
i u hladu velikog hrasta
na ljuljački se njišem

samo u tvom zagrljaju
ona je velika postelja
na kojoj se spava
i mali stol
sa svjetiljkom u kutu
na kome pišem

La vÉritÉ

KRAJ

na mojem stolu
češer pinije
već miriše
po dimu

prošlo je

uspomene
mokru haljinu
treba svući
i rasprostrti
na užetu
od čeženje
do smrti

La fin

NESUGLASJE

voljet ću te
i kad te prestanem
voljeti
ne zbog toga
što je i kako je
bilo

nego zbog svega
što nam se
nije dogodilo

Malentendu

BUNAR U OBLACIMA

što sam ja
bez tebe

kiša
koja na nebo
pada
bunar
u oblacima
izmišljene
riječi ljubavi

slika
koja se nikad
nije vidjela

Un puits dans les nuages

EVO

uzmi me
sa sobom
u onaj tvoj san
u kojem živimo
zajedno
u poljupcu
sklupčani
na postelji
tvrdoj od zlata

uzmi
evo već spavam
i zaključaj vrata

VoilÀ

TRAG POKUŠAJA

opet sam kod kuće
u svojoj maloj
pustinji
na pustom otoku
s pijeskom
u rukama
i bodljikom
kaktusa
u srcu

Trace d' un essai

KAKO

kako si me
zaboravio
djelomično
ili cijelu
i kad me se
potaknut čime
sjetiš
pamtiš li
neku kretnju
riječ
oblik usana
čvrsti dojam
ili tek sjenu
našeg vremena
voliš li
neku ženu
koja se nasmije
ili zaplače
katkad
slično meni
zgrliš li je
tad jače
ili brže
napuštaš

Comment

JUTRO

a bez tebe
nikada ne bi
ove smiješne
zvijezde
dolazile
ovako
svake noći
do mojih nogu
na pojilo
i šaptale
nešto ludo
što ne čujem
jer plačem
licem
okrenuta nebu
i uši su mi
pune suza

Le matin