Ana Horvat, 2010.
Ana Horvat je pjesnikinja koja je napravila nekoliko izleta u prozu. Roman PODSUKNJA, zbirke priča (i memoarskih zapisa) PISMOPRIČE i LOVORVIŠNJA napisala je svojevoljno, a AUTOBIOGRAFIJU po narudžbi Vinka Brešića. Njezina prozna djela govore o onome što pjesnikinja nije znala ili nije mogla opisati pjesmom
Poglavlja iz romana PODSUKNJA: PEĐA (i patka Patricija), FATALNA ŠTEFICA I BOŽEK-ŠTEFEK, JAN KAO POLJE VEDRINE i IVOR I CRVENKAPICA
PODSUKNJA, roman, Društvo hrvatskih književnika - Mala knjižnica, Zagreb, 2007., urednici: Mate Ganza, Maja Gjerek i Borben Vladović, glavni urednik Borben Vladović, naslovna stranica Krešo Turčinović i Borben Vladović, str. 516.
PODSUKNJA je prvi prozni uradak Ane Horvat, ujedno i posljednji roman koji je napisala - kako autorica voli napomenuti. Dijelomično je autobiografskog sadržaja.
U romanu je, razvrstanih unutar dvadesetitri poglavlja, i šezdesetak već objavljenih pjesama Ane Horvat koje su bile nadahnute sličnim susretima, događajima i situacijama opisanim u pojedinom poglavlju romana. Posebna tematska cjelina PODSUKNJE pod nazivom Akcija Spasimo pse iz šinteraja* govori o autoričinim sjećanjima (očajavanjima, ushitima, užasavanjima i rezignacijama) iz i oko šinteraja odakle je kao volonterka udruge za zaštitu životinja više od desetljeća spašavala od smrti napuštene pse. Na tome je tegobnome poslu, koji suosjećajne za patnje životinja gura u svakodnevni sve veći i veći stres, bolje upoznala ljudsku prirodu nego prethodnih pedeset godina života. O psima je Ana Horvat, oduvijek, znala sve najbolje, a u šinterajskom je desetljeću samo nadogradila divljenje i poštovanje prema njihovoj mudrosti, strpljenju i odanosti čovjeku, kakav god bio.
Poglavlje pod naslovom AKCIJA SPASIMO PSE IZ ŠINTERAJA može se naći i pročitati na www.drugaprilika.hr u rubirci O AKCIJI.
Pismopriče iz PISMOPRIČA: PSEUDONIM, GINEKOLOG, PIŠTA, SVAŠTARA, OBJEŠENJAK, TELEFONSKI MRTVAČKI SANDUČIĆ
PISMOPRIČE, zbirka priča, Društvo hrvatskih književnika - Mala knjižnica, Zagreb, 2012., uredništvo: Maja Gjerek, Ivica Matičević i Antun Pavešković, dizajn i naslovnica Krešo Turčinović, str. 343.
Trideset pismopriča su i pisma i priče.
Kao što Ana Horvat kaže: Pisma su biljke mesožderke, a priče su u njihove lončiće upali kukci. Ja to tako vidim: pisanje kao probavljanje! A vi si mislite što god hoćete!
Iako to nije istina, zamišljam da su pismopriče pisane olovkom na papiru. Onom, koja se kad je zatupljena šilji šiljilom. Žućkasti papir po kojemu olovka škripucka miriše na spljoštena, mrtva stabla izrezana u obliku četverokuta i uvezana starinskom špagom u bilježnicu s tvrdim, ofucanim kartonskim koricama.
Jednu od pismopriča (STRAH PRED PRAZNINOM) može se pročitati i na stranici autoričine udruge za zaštitu napuštenih životinja Druga prilika www.drugaprilika.hr u rubrici POEZIJA I PROZA.
IZ PR(A)VE RUKE, Nove autobiografije hrvatskih pisaca, knjiga 2 Vinka Brešića, ALFA, Zagreb, 2014., urednik Božidar Petrač, str. 490.
U knjizi priređivač vjerno slijedi poredak autobiografija kao i u prvom svesku redajući ih kronološki prema godini rođenja pisaca, sadrži autobiografije hrvatskih pisaca rođenih između 1939. i 1953. godine. (...).Književni povjesničar i sveučilišni profesor Vinko Brešić (1952.) nakon višegodišnjih istraživanja objavio je 1997. zbornik od 157 autobiografija 100 hrvatskih pisaca 19. i 20. stoljeća čime je usustavio jednu specifičnu književnu praksu. Javnost je njegov projekt dočekala kao jedinstveni znanstveni i izdavački pothvat (M. Jurišić) monumentalnih dimenzija (B. Donat), koji uspostavlja korpus hrvatske autobiografije (A. Zlatar) i koji je izazvao buru u našim spisateljskim redovima (B. Džebić) te bio neko vrijeme u vrhu čitanosti.
U međuvremenu autobiografska je literatura i u nas doživjela pravu eksploziju, autobiografsko štivo u žiži je interesa najšire čitateljske publike (...). U takvoj situaciji autor se odlučio na novi korak, pa je pozvao hrvatske pisce da za njegov projekt dopišu raniju ili napišu novu autobiografiju. Ohrabren reakcijama pisaca iz svih naraštaja autor je pristigle priloge složio u tri knjige pod jedinstvenim naslovom IZ PR(a)VE RUKE - Nove autobiografije hrvatskih pisaca (nakladnik je ALFA , Zagreb, 2014). (...). U prve dvije knjige su prilozi autora rođenih od 1920. do 1951., a na isti način bit će složene autobiografije treće knjige (...). Ovime se još jednom obogaćuje nacionalna autobiografska literatura te na jednome mjestu nudi atraktivno, važno i u mnogome provokativno štivo (...).
LOVORVIŠNJA (priče i memoarski zapisi), Studio moderna, Zagreb, 2018., urednica Maja Kušenić Gjerek, dizajn i naslovnica Veseljko Stojak, sponzorica Ana Hirsch Toth, str. 308.
U LOVORVIŠNJI je poredano (bez nekoga reda!) 37 priča i memoarskih zapisa. Tematski se razlikuju:: od animalističkih do ljubavnih. Zbirka je dobila naslov po zadnjem, uglavnom memoarskom, zapisu LOVORVIŠNJA u kojemu se autorica spominje s kime će sve završiti u grobu na kojemu raste veliko stablo lovorvišnje koje je pred više od pola stoljeća posadila njezina baka. Da bi živjela u stilu Memento mori! Ana Horvat ima i u svojemu arboretumu u Čučerju gdje živi - tri lovorvišnje.
Mnoge priče objavljene u knjizi LOVORVIŠNJA, a s obzirom da je bivši potencijalni nakladnik godinama čekao na odobravanje potpore Ministarstva kulture RH za tiskanje te knjige, prethodno su obajvljene u nekoliko književnih časopisa i na Trećem programu Hrvatskog radija (snimci-linkovi za slušanje su na posebnom odjeljku o LOVORVIŠNJI).