Ana Horvat, 2020. (foto: Bruno Pintarić)
Pjesme Ane Horvat objavljene su u PJESNIČKOJ ANTOLOGIJI na web stranici Akademija Arta početkom rujna 2020. Redaktor Tomislav Marijan Bilosnić dopunjava Antologiju, pa je do sredine rujna predstavljeno još nekoliko hrvatskih pjesnika kao što je vidljivo u linku:
https://akademija-art.hr/pjesnicka-antologija/
Ana Horvat, 2019. (foto: Gordana Igrec)
ANA HORVAT u pjesničkoj antologiji u redakciji T.M. Bilosnića
08/09/2020 Akademija Art Akademija ArtPJESNIČKA ANTOLOGIJA
Ana Horvat
Ana Horvat – www.ana-horvat-poetry.net – rođena je (1943.) u Zagrebu gdje se i školovala (diplomirala je pravo). Radni je vijek provela kao pravnica u INI pišući, usput, poeziju. Učila je klasični balet kod Ane Roje, plesala folklorne plesove u LADU, bavila se novinarstvom u VJESNIKU, osnovala i vodila privatno savjetovalište za žene EVA, osnovala i vodi DRUGU PRILIKU, udrugu za zaštitu napuštenih životinja (www.drugaprilika.com) poznatu po akciji Spasimo pse iz šinteraja zahvaljujući kojoj je od usmrćenja spašeno 3.325 zagrebačkih napuštenih pasa. Majka je kćeri Tine i baka unuka Matije i Mare. Članica je Društva hrvatskih književnika. Objavila je u Zagrebu petnaest zbirki poezije (od toga dvije slikovnice za djecu), roman PODSUKNJA, zbirku priča PISMOPRIČE, memoarske zapise i priče LOVORVIŠNJA, te kao antologičarka: SUBIĆA, hrvatski pjesnici o životinjama, STABLOPIS, hrvatski pjesnici o stablu i šumi, MORE MORA, hrvatski pjesnici o moru i OBLIZUJUĆI SUZE, hrvatski pjesnici o ljubavi.
Pjesme su joj uvrštene u desetak antologija i prevedene na nekoliko jezika.
Sa svojim životinjama i stablima Ana Horvat živi u Parku prirode Medvednica pokraj Zagreba uređujući na internetu prvu virtualnu antologiju-portal Hrvatske ljubavne lirike (od 19. do 21. stoljeća) www.pjesnici-ane-horvat.net.
Ana Horvat
OPIS JEDNE LJUBAVI
bila je to
mala ljubav
karamelizirana
skutrena u kutovima
gurana pod tepih
prva od jutarnjih primisli
ostatak ambalaže
nakon ispucane petarde
pomalo smiješna ljubav
skromnostaračka
zakašnjela
posljednja
ljubavčica
POSLIJE
kod mene je
sve ostalo isto
otkad ne dolaziš
dani se dijele
na jednake kriške
naslonjač u kojem si
volio sjediti
gubi tvoje obličje
nema fotografiranja
sve više postaješ stvaran
suhi buketi u vazama
predaju se prašini
prijatelji umiru
budim se prije svitanja
ručam u preletu
čak je i lišće opet
počelo žutjeti
ne grle me
na dolasku i odlasku
ponovno pišem pjesme
sve je ostalo isto
samo što život
ne prolazi
nikako da prođe
Tomislav Marijan Bilosnić – Buket (pastel)
Tomislav Marijan Bilosnić – Cvijeće sokolara (pastel)
LADICA
u ladici oblaka
na sredini neba
između naših gradova
jedna je jabuka
bliža suncu i kiši
od naših usana
odgrizamo ju
svaki sa svoje strane
umjesto poljubaca
onome koji nadživi gozbu
pripast će koštice
i crv sumnje
SNJEŽNA
vani snijeg
budiš se rano
željan bludničenja
kuhaš prvu kavu
ložiš peć
još u pidžami
hvataš mobitel
i zoveš
onu drugu
PJESMA ZA SUTRA
kad prođe sutra
pa opet sutra
nakon mnogo
sutara
bit će mi svejedno
ostat ćeš uz cestu
kojom se ne prolazi
okamenjen u stećak
s uklesanim
mojim bivšim
srcem
Tomislav Marijan Bilosnić – Snovito cvijeća (pastel)
Tomislav Marijan Bilosnić – Vaza vile latinke (pastel)
OTKADA
otkada mi
više ne lažeš
istina je izgubila
sjaj
nada upala
u kanalizaciju
a ljubim te
dosadno i opasno
poput propuha
ŽIVOTOPIS
pjesme su moja djeca
nestašana zloćudna
cmirzdrava gladna
sva začeta sa životom
stalno ih rađam
ima ih posvuda po kući
ja sam strastvena i hrabra
neprestano trudna
velika mama
Slike: Tomislav Marijan Bilosnić