Ana Horvat, 1986. (foto: Nikola Ražov)
Izbor pjesnika i pjesama ove tematske antologije potpisao je pjesnik i antologičar Zvonimir Golob.
U GORKOM MEDU nalaze se ponajbolje ljubavne pjesme sedamdeset hrvatskih pjesnikinja i pjesnika.
Iako je 1986. godine Ana Horvat imala objavljenu samo jednu zbirku pjesama, KUTIJU ZA SUNCOKRETE, u ovoj je antologiji njezina ljubavna poezija predstavljena s osam pjesama (Razlika, Spomenici, Istina, Imanje, Dodir, Vrata i ključevi, Razmišljanja o domu i Sve je u redu).
Neke od njih još nisu bile nigdje objavljene.
Gorki med, izbor iz hrvatske ljubavne poezije XIX. i XX. stoljeća, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1986. (antologičar: Zvonimir Golob), 362 stranice
Zvonimir Golob, s mačkom Chicom, 1990.
Uvrštene pjesme Ane Horvat u GORKI MED:
dodir
pred zrcalom
dugo se dotjerujem
kao kad sam
odlazila
k njemu
onda se osmjehnem
licu
koje je volio
i brzo umivam
istina
samo u tvom zagrljaju
ja sam kod kuće
tu pečem kolače
imam livade krizantema
i u hladu velikog hrasta
na ljuljački se njišem
samo u tvom zagrljaju
ona je velika postelja
na kojoj se spava
i mali stol
sa svjetiljkom u kutu
na kome pišem
razmišljanja o domu
što ja to radim u ovom stanu
među tim stvarima
brižno odabranim
što radim
u sobi za spavanje
budna
na krevetima koji me od sebe
guraju
uz taj telefon
kojim se nikoga ne može dozvati
kraj tih prozora
kroz koje se u sebe zagledavam
što ja to radim
od zida do zida hodajući
a nitko me ne zaustavlja
nitko ne izgovara rečnicu
koju sam upravo namjeravala reći
nitko mi
ne dovršava misli
i ne otpočinje onu
koju sam htjela zatajiti
što ja tu radim
tako znatiželjna
kako će izgledati
moja starost i moja smrt
bez tvoje brade na obrazu
i ruke u kosi
spomenici
Vlado Grahovac
i Violeta Kerekeš
počivaju u miru
virovitičkog groblja
desetak metara udaljeni
i leđima okrenuti
jedno drugome
pod travom
bez ijednog cvijeta
jesu li se poznavali
jesu li ikada
vodili ljubav
imanje
u dijelu
u kojemu me imaš
nikada ti nisam
pripadala
zauvijek sam tvoja
onim mojim dijelom
u kojemu me
ne znaš imati
sve je u redu
kad te zagrlim
više
nego što te ima
ne boj se
to je iz obilja
koje ti se vraća
kad te gledam
očima od meda
dragulja i dima
ne strepi
to je tvoja slika
starim putovima
opet došla k meni
vrata i ključevi
bezočno sam te varala
kasnije
i svima dala
da me vole
govorila sam im
iste riječi
zvala ih kraljevićima
zavodila nježno
i zavela
veselo sam te izdavala
s predumišljajem
kap po kap
samo što me dovelo
do istih vrata
a ključevi su
ostali kod tebe
razlika
na grmovoj grančici
listić
jednak stotinama drugih
a nije
ja sam ga
voljela
U nadahnutom pogovoru GORKOM MEDU s naslovom Ljubav nema jedno lice, Zvonimir Golob, između ostaloga, je napisao:
(...) Poezija još uvijek čuva svoje magijsko porijeklo, ona je formula koja želi utjecati na volju božanstva, ma kako se ono zvalo, da bi promijenila sudbinu onih koji je izgovaraju i da bi na sebe preuzela njihov teret. Izgovoriti nevolju često znači onemogućiti je pjesmom, ostvariti je u jeziku, da je ne bismo morali podnijeti u životu. (...)