Šešir s makovima

Ana Horvast, 1990, (foto: Tina Pavić)

ŠEŠIR S MAKOVIMA, Zagreb, Naprijed, 1997., urednik Jozo Laušić, likovna oprema Ratko Janjić-Jobo, predgovor Jozo Laušić,143 stranice.

Zbirka je predstavljena 8. travnja 1997. u Društvu hrvatskih književnika, o knjizi su govorili Andrea Zlatar i urednik Jozo Laušić, a stihove iz knjige interpretirala je Lela Margitić

Šešir s makovima kao zbirka pjesama nije daleko od stvarnog prizora šešira s makovima.
Tematski je razigrana i rezignirana, istovremeno i hotimično, otužno starinski nostalgična.

Kao da je autorici bilo sasvim svejedno tko će što misliti dok je čita, čak kao da joj je svejedno hoće li je uopće itko čitati.

ŠEŠIR S MAKOVIMA je nešto između putokaza i svjetionika za autoričino osamljivanje od ljudi koje je koju godinu kasnije i ostvarila odlazeći živjeti sama, u ljupkoj prirodi Prigorja, sa svojim životinjama.

---

Ana Horvat - POEZIJA - HTV2, ulomak proslave Dana planeta Zemlje, 1991., razgovor sa Zrinkom Vrabec Mojzeš u hotelu "Esplanade", prvo čitanje pjesme "Zemlji"

Ana Horvat - POEZIJA - ulomak emisije KNJIGOM U GLAVU, HRT 2, 1997., predstavljanje zbirke ŠEŠIR S MAKOVIMA u DHK

Ana Horvat čita iz zbirke ŠEŠIR S MAKOVIMA na "Vrazovoj Ljubici" - festivalu ljubavne lirike u Samoboru, 1997. pjesmu "Riječi".

Ana Horvat, 1994. (foto: Tina Pavić)

NEKOLIKO IZABRANIH PJESAMA:

Iz recenzija i kritika:

(...) Ana Horvat u svom je ranom djetinjstvu bila, ako to nije preuzetno reći, prava, djelatna balerina, dakle igračica, što će po formuli i na tragu homo ludensa, kasnije postati, te do danas ostati, i u svom pjesništvu.Ta, da tako kažem tjelesna igrivost njezine duhovnosti, što počesto prelazi u veselo-tužnu duhovitost, jest najstameniji, gotovo određujući, sastojak ove lirike: jasne, pravocrtne, odmjerene a nujne i nostalgične, ponegdje čak i pobunjeničke. (...)

Jozo Laušić, 1997., iz predgovora knjizi

---

(...)Naime, opirući se onoj strašnoj determinanti, po kojoj život mora živjeti od života, tj. da je međusobno proždiranje temeljni uvjet opstanka ad infinitum, Ana Horvat se odupire ljubavlju i samožrtvom per nunc, svjesna i uvjerena da je to njezino/naše sad ipak, pa makar samo i jedan jedini, udisaj vječnosti. I da se tim udisajem otkupljuje pravo na izdisaj. Pa tako, spašavajući prošlost svrhovitim življenjem sadašnjosti, čovjek, dajući se, gradi zalog i stječe šansu da se i u budućnosti, što god ona značila, ne nađe nasukan na hridi svoga nečinjenja za drugoga i drugo. Rječju, život je tu da ga se živi i uvijek iznova otkupljuje, da ga, kroz drugost, uzdržavamo i za sebe, e da bismo bili "sa svijetom jedno". Ovaj, ne zavjet već datost, Ana Horvat, uz ina svoja činjenja, primjereno afirmira i u ovoj knjizi lirike, istim nabojem i umijećem kad pjeva, primjerice, o zabačenim haljinama, nezbrinutim životinjama ili pak prvom smijehu i prvim koracima svoga unuka. U nje, dakle, život živi i od ljubavi i nezaborava.(...)

Jozo Laušić, 1997.

---

(...)U svojoj najnovijoj zbirci Šešir s makovima Ana Horvat kao da nas poziva upravo pjesmom Ormar s haljinama , da slobodno zavirimo radoznalim pogledom u njen intimni svijet prožet dubokom osjećajnošću, istančanim osjećajem za detalj i atmosferu, kao i spoznajom o ljubavi kao neprikosnovenoj vladarici, čije je žezlo smisao života. Haljine, kao neke obješene i osušene ruže u tamnoj kutiji, simboli vremena i istodobno otisci njegovih prstiju na nježnoj koži prohujalih godina, zapravo su i pjesme od kojih svaka priča svoju priču ushićenja, boli, ravnodušnosti, tjeskobe i nezaborava. (...)I kao što u stihovima, nižući ih pred našim duhovnim očima, zapravo nabraja blaga skupljena u srcu, mukotrpno skupljana smijehom i suzama, a odjevena u simbole haljina koje su oblačile jedno tijelo predano vremenu, ali još više dušu koja je čeznula za vječnom i jedinom ljubavlju, nastavlja taj tihi i nadahnuti posao skupljanja u riječima svega što je dragocjeno, i u ostalim pjesamama ove knjige.(...) (...)A šešir s makovima je vrsta krune, upravo onakva kakvu pjenikinja voli - možda slamnata, i ukrašena krhkim, živim draguljima što se raspadaju i pri najnježnijem dodiru, a ipak toliko osobita da je mogu, u prozaičnoj svakodnevici, ponijeti nad čelom samo hrabri.(...) Svaki pjesnik strepi hoće li njegove pjesme biti razumljene, zato ih iznosi iz ladica i pretvara u knjige, ispružene poput ruku na pozdrav, čeznuvši da stisak bude uzvraćen, vrata knjige odškrinuta, i Šešir s makovima nježno položen na onu glavu kojoj pripada. Srce. Znajući sve to, Ana se Horvat kao prava, hrabra pjesnikinja, ipak, i u ovoj knjizi, nasmiješila kroz suze.

Maja Gjerek, 1997.

---

(...)Pronaći danas svježu i neopterećujuću knjigu pjesama i ne čini se tako jednostavnim, a upravo je ova zbirka Ane Horvat pravo osvježenje.(...) Poeziju Ane Horvat odlikuje tečnost, neposrednost i jednostavnost izraza. Njezine su pjesme, uglavnom, vrlo kratke katakad se dotiču haiku poezije u svojoj suštinskoj sažetosti, a istodobno svaka od njih nosi u sebi svoju malu priču. Otvarajući se u svojoj intimi, pjesnikinja ispovijeda svoje male i vleike strahove, tajne, nade, razočaranja i prkose, ne predajući se nikad potpunu očaju. Kroz njezinu tugu, osjećaj napuštenosti i sjetu uvijek proviruju prkosni ponos i odlučnost da valja krenuti dalje što god da to značilo. Kako kaže u pjesmi MOĆ: mogu sve/nitko me/ne voli. Njezin izraz oslobođen do krajnosti ostvaren je u slobodnom stihu, bez interpunkcija, velikih slova, teče u jednom dahu i iz jedne misli kao neprekinuta struja osjećaja. Kratak je stih vrlo često sveden samo na glagole ili pak njihovo izostavljanje, na elipse.Ispunjavajući svoje priče metaforama i sinegdohama povremeno rabi smjele i bogate slike. (...) (...)Pjesnikinjino "ja"duboko je unutar same pjesme i svi su njezini glasovi izraz potpuna unutarnjeg promatranja sebe same usred svjetovna kretanja. Ponekad kroz sjetu progovara i duhoviti otpor pa će se potkrasti kakva duhovita metafora, popuštajući napetosti ljubavnih težnji za ostvarenje sreće.Izvlačeći iz svoje nutarnjosti i prošlosti odjeke nekih boli i nekih drugih života, Ana Horvat brani sadašnjost i život tog trenutka - pišući.(...)

Tamara Horvat Kanjera, 1997.

---

(...)Posljednja zbirka Ane Horvat Šešir s makovima u tome je nizu novi biser koji svijetli punim i posebnim sjajem u hrvatskom ženskom pjesništvu. Moram priznati da poeziju Ane Horvat čitam s posebnim zadovoljstvom jer iz nje izvire nepresušna bistrina koja budi čula, osvježava misli i vraća toplinu vremešnoj mi duši. (...)Anina pjesma je razigrana kao što je i ona sama od najranije mladosti. Ta bivša balerina savršeno dobro znade uskladiti misao, riječ i pokret i od njih isplesti haljinu koja zanosnom bjelinom lebdi na zvjezdanom ženskom tijelu. U njezinim stihovima sve je na svome mjestu. I slovo, i riječ, i interpunkcija, i završni glas. Ništa u svemu tome nije slučajno. Sve ima zadanost i cilj koji se smisleno pretače u pjesmu.(...)

Ivo Mijo Andrić, 2007.