Životinjski haiku

Ana Horvat, 2018. (foto: Sanja Poljak)

Životinjski haiku tiskali su 2018. godine nakladnici Mini-print-logo iz Varaždina i udruga DRUGA PRILKA iz Zagreba, urednica knjige je Gordana Igrec, dizajn ovitka napravila je Marija Havrin Gorenec, PREDGOVOR knjizi je napisao Tomislav Maretić, a knjiga na 160 stranica sadži 132 anaimalističke haiku pjesme.

Tiskanje knjige je sponzorirala tvrtka RECRO iz Zagreba, a sav prihod od prodaje knjige namijenjen je napuštenim životinjama za koje se brine DRUGA PRILIKA, udruga za zaštitu napuštenih životinja iz Zagreba.

HTV1, emisija "Kućni ljubimci" Antuna Ponoša, emitirana 27. listopada 2018., reportaža i razgovor s Anom Horvat snimljeno u njezinoj kući i arboretumu sa životinjama

Članak Gordana Igrec objavljen 7. kolovoza 2018. u varaždinskom Regionalnom tjedniku pod naslovom: "Životinjski haiku - zbirka kakve nema u povijesti svjetske književnosti"

---

Članak pod naslovom: "ŽIVOTINJSKI HAIKU autorice Ane Horvat" objavljen krajem srpnja 2018. na portalu ZRNACA MUDROSTI UZ ŠALICU KAVE

Pročitajte članak

---

Predpromocijska promidžba nove knjige u ANTIKVARIJATU "Jesenski i Turk", Preradovićeva 5 na tribini RAZGOVOR S PJESNIKINJOM.

---

FOTOALBUM s promocije zbirke ŽIVOTINJSKI HAIKU objavljen na Facebook profilu Ane Horvat i stranicama RAZGOVOR S PJESNIKINJOM, DRUGA PRILIKA i POEZIJA U SUTERENU.

---

Zadnja stranica ovitka enigmatskog časopisa KVIZORAME, br.1386. od 27. 10. 2018. - nagradna križaljka sačinjena od podataka iz zbirke Ane Horvat ŽIVOTINJSKI HAIKU.

---

Reportaža HINEOTS-a s promocije zbirke ŽIVOTINJSKI HAIKU Ane Horvat u Društvu hrvatskih književnika.

Pročitajte reportažu

---

HRVATSKI RADIO, 2. program, emisija "Dobro jutro" - kratki intervju s Anom Horvat novinarke Tine Koščec o novoj haiku knjizi ŽIVOTINJSKI HAIKU Ane Horvat predstavljenoj u DHK-u i o tribinama poezije koje vodi s naslovom RAZGOVOR S PJESNIKINJOM u ANTIKVARIJATU "Jesenski i Turk" u Preradovićevoj 5.

Poslušajte radio emisiju

---

Urednica zbirke GORDANA IGREC

Govor urednice Gordane Igrec na predstavljanju zbirke ŽIVOTINJSKI HAIKU u Društvu hrvatskih književnika 1. listopada 2018.

Pročitajte govor

---

Životinjski haiku" Ane Horvat - ZG-magazin - prikaz zbirke SAŠE ZAVRTNIKA objavljen 29. listopada 2018.

Pročitajte članak

---

Slijeva udesno: Tomislav Maretić (recenzent knjige), Slavko Nedić (pjevači i gitarist pjesme "Kobila Suzy"), Ana Horvat i Matija Škvorc (pjevač pjesme "Galeb i ja").

Čudesna fotografija (snimljena 1. srpnja 2018. u "Kulturnom centru Mesnička" prije tribine RAZGOVOR S PJESNIKNJOM uz pjesnikinje Dianu Burazer i Sonju Zubović) na kojoj je, tko zna zašto, Ana Horvat - s tek pristiglom iz tiskare knjigom ŽIVOTINJSKI HAIKU u ruci - ispala dvostruko!

Ovu sjajnu fotografiju orlova s naslovnice knjige snimio je Ani Horvat nepoznati autor čije ime ona nikako nije uspjela saznati.

Dvadesetak animalističkih haiku pjesama iz zbirke:

---

PREDGOVOR
Tomislav Maretić

Haiku pjesništvo vezano je ponajviše za prirodu pa je tako, uz biljke i drugo česta tematika haiku pjesama u Japanu i izvan njega. Međutim i ova tematika se razlikuje od pjesnika do pjesnika, a među "velikom četvorkom" japanskih haiku majstora Issa je najviše pjesama posvetio životinjama i to svim vrstama, uključujući one najsitnije, kao recimo skakavce, puževe, muhe, uši, buhe i drugo, na neki način "bez diskriminacije".

Ana Horvat, pjesnikinja, antologičarka, novinarka, pravnica, balerina, plesačica folklornih plesova velika je ljubiteljica prirode što je jasno vidljivo iz njezinih dosadašnjih vlastitih zapisa kao i antologija. Moglo bi se reći da je ona nastavljačica Issine crte u hrvatskom haiku vezanom za životinjski svijet. Nije čudo da su njezine haiku pjsme ušle u svjetsku zbirku "Every Chiken, Cow, Fish and Frog: Animal Rights Haiku Paperback, autor i izdavač Robert Epstein i Miriam Wald (2016.). Njezine pjesme odraz su njezina života kao i aktivizma. Autorica je prije svega njihov prijatelj i udomitelj, kao i Issa, no ujedno angažirani aktivist osnovavši udrugu za zaštitu životinja "Druga prilika" i udomljujući prije svega pse i mačke. Očito je da je njezin odnos proizašao iz naprosto ljubavi prema živim bićima i osobito onima nezaštićenima koje se koristi i iskorištava u svakom zamislivom smislu od strane čovjeka.

Nažalost, primjeri su posvuda oko nas i ne ograničavaju se samo na animalnu prehranu čovjeka kao sveždera, nego i na odnos prema životinjama kao bićima bez prava. Premda autorica ne može sakriti svoj revolt protiv takve prakse njezine pjesme nisu izraz pukog aktivizma, ponajmanje "plaćenog aktivizma", naime autorica se njima druži, možemo slobodno reći - prijateljuje, živi i surađuje, a radi u udruzi volonterski. K tomu, ona poput Isse u nizu svojih haiku u prijateljestvu i promatranju životinja pronalazi i humor.

Zbirka Životinjski haiku sastoji se od 130 haiku, uglavnom novih uz pokoji iz ranije zbirke "Čučerski haiku za Emily“, Naklada Đuretić, 2013. Zbirka nema podnaslove niti međusobne ovisnosti susjednih haiku, a u svakoj pjesmi se redovito spominje životinja od kukaca, ptica, sisavaca do riba, glavonožaca i školjaka. Trostisi su gotovo nepogrješivo u slogovlju 5/7/5 kako zahtjeva klasični haiku. Što se tiče oznake godišnjeg doba, one su u haiku imanentne to jest vezane za neku životinju (recimo mrav je oznaka ljeta, kao i šišmiš i sl) tako da su sezone prisutne ako i nisu napomenute. Većina japanskih haiku ima "kireji", stanku, koja se u zapadnim jezicima obično označuje kao crtica, točka/zarez ili tri točkice. Pjesnikinja ne označuje te pauze, no oni se naziru u ritmu pojedinih haiku pa ih se može lako zamisliti. No većina je trostiha u jednom dahu, izjavna, povremeno refleksivna, s čime će se složiti moderni haikuisti ("gendai haiku") za razliku od ovog konzervativnog osvrtaša. Untoč toga to ne mijenja pozitivni dojam ovih šarmantnih haiku "poput Isse". Razlika načelna jest u tome što se u autoričinim pjesmama osjeti uz ljubav i aktivizam, dok je u Isse samo ljubav. Sasvim je jasno da je autorica toga svjesna i da je njezin pristup namjeran, baš kao što su to manifestirali i drugi pjesnici kako u spomenutoj antologiji Roberta Epsteina, tako i u nizu novih gendai-haiku glede drugih sadržaja.

Neki primjeri:

Noć prije klanja/mjesec bijele kuniće/mjesečinom skriva

I mjesec se buni, tako se to čini, pokušavajući bjelinom sakriti bijele kuniće. Odgovor prirode nikada nije izravan, no mi ga vidimo i tumačimo, pridodajemo našim osjećajima. Vjerojatno je više u nama nego li izvan nas, no tko zna?

Čovjek je oduvijek iskorištavao životinje za svoje ciljeve i povijest čovječanstva nemoguće je zamisliti bez pomoći životinja. Zamislimo samo oranje bez volova, prijevoz bez konja, deva, magaraca, slonova itd. Prije vrtoglavog razvoja tehnologije život bez "životinjske pomoći" bio je praktički nezamisliv.

Konjska su leđa/pronijela čovječanstvo/bez riječi hvale

... ipak i u svirepog osvajača:

U grobu strašnog/Džingis kana počiva/i krdo konja

Evo i zahvalnog haiku:

Sve moje bluze/dođoše putem svile/na grbi deve

Autorica se ne usredotočuje isključivo na teme nepravde prema životinjama koja je nažalost sveprisutna u ljudskim sredinama. Sama pomaže životinjama, udomljuje pse i mačke, pomaže im pronaći novi dom. Uza sve to piše pjesme i priče, ona je majka i baka, otvorena ljudima i prirodi.

Premda klasični haiku izbjegava poredbe životinjski svijet jest osim konkretnog svijeta i metafora autoričinih zamisli, osjećaja i snova. Oni se isprepliću i njezino razumijevanje za živi svijet, premda to nije nigdje rečeno, gotovo da ima neku budističku značajku, tkzv. "velike samilosti - maha karuna"). No njezina "samilost" je izvorna, ne proizlazi iz učenja i znanja nego iz vlastite prirode i promišljanja te sljeđenju intrinzičke dobrote.

Zgaženi pauk/na čemu ću njihati/svoj svileni san

I zgaženi pauk poredba je 'velikog tkanja' od kojeg se sastoji naš svijet i naš svemir. U tom unutrašnjem svijetu njišu se naši snovi viseći na svilenim nitima savršenog tkalca. A ima li savršenijeg od male neugledne životinje koja u nekih nekritički izaziva strah i jezu!

Zarobljen u jantaru tisuće godina mravac "osuđen na vječnost" gleda kroz prozirnu smolu život što se veselo troši i uz sve nevolje radosno prolazi. Trajnost je tu "prava smola"! Što li je onda važnije: vječnost ili prolaznost - odgovara u haiku:

Mrav u jantaru//gleda u leptiricu/snužden još čeka

Pjesnikinja promatra prirodu i prenosi njezinu "faktičnost" kao dio prirodne poezije ili poezije prirode koja nameće svoj "dualizam" sam od sebe:

U slavu neba/čvorak sproljeća snese/plavetna jaja

Refleksivnost vezana za ljubav, za ljubavne žudnje, neuslišanost tolikih čežnja autorica prepoznaje u simbolici labuda:

Labud je sjena/davno mrtvih ljubavi/njihov spomenik
Labud je čamac/na moru uspomena/kresta valova

Za autoricu ovce nisu simbol gluposti, naprotiv, one su simbol dobrote, prava anđeoska lica koja se daruju drugima i za koja smo izgubili svaki osjećaj životnosti razmišljajući samo kako se vrte na ražnju, prije svega kao janjetina! Potom kao izvoru vune za odjevne predmete. Takvu bešćutnost ne prihvaća kao razumljivu.

Lice anđela/ovca pronosi svijetom/kao dar zlima

Pjesnikinja nema straha ni gađenja pred glodavcima: štakorima, krticama, gušterima i sl., nema predrasuda prema "lupežima" vranama, pticama koje su solidarne, borbene i sposobne. Spremna je našaliti se i s "bjesnim risom"!

Divlji štakori/preskaču akrobatski/s panja na granu
Novim humcima/krtice se natječu/s mojim nogama
Mirno kao kip/motri me plavoglavo/guštersko čudo
Omražena vrana/samo za jednu ljubav/cijeli život zna
Nestašnom risu/čuperci na ušima/škakljaju nebo

Opet haiku u duhu Isse:

Sav otrov svijeta/ne može zaustaviti/štakorsku radost

Ima li ipak ljepšeg prizora od srne s mladunčetom?

Ljepše od sunca/srna mi pokazuje/svoje mladunče

Biti plesačica, kako onda ne vidjeti i u elegantnim pokretima riba u akvariju plesne pokrete i koreografiju!

Bijela ribica//sama pleše svadbeni ples/u akvariju
Iz akvarija/ribe me zapljuskuju/plesnim bojama

Za razliku od riba u akvariju, čiji je svijet ograničen, i meduze plešu cijeli život ploveći otvorenim morem, ali bez kormilara, poput balona nošenih vjetrom i strujama. Kao što govori stih Petra Preradovića:

Plovi, plovi, moja ladjo,
U koj' goder kraj;
Ja ti cilja jos ne nadjoh,
Sama cilj si daj!
***

Meduze bez doma/na morskim strujama/život otplešu

Jesu li čovjek i šišmiš antipodi? Što bi na to rekli "Australci koji hodaju s nogama prema gore"? Jesu li i snovi ovih "protunožaca" izokrenuti?

Šišmiš i čovjek/sanjaju naglavačke/sve svoje snove

Čovjek i pas, u međusobnoj su zavisnosti. Čovjek pazi na psa, ali i pas na čovjeka. Ne samo kao pomagač: dresirani čuvar, ovčar, stočar, planinski pas, nego i kao prijatelj pred kojeg se ne postavljaju posebni zahtjevi i zadaće. No međusobna briga je "neučena", naprosto spontana. Nekoliko "pasjih“!

Jedan od pasa/nadzire me u šetnji/da ne pobjegnem

Sljedeći haiku u svojoj spontanosti, i istinitosti pokazuje kako haiku može biti uspješan kao "angažiran", a da to nije njegov postavljeni zadatak:

Napušteni pas/brani udomitelja/od bivšega gazde
Napušteni psi/živi su spomenici/ljudske prirode
U psećem oku/sva je mudrost svemira/i jad planeta

Kao i Issa autorica osjeća i prikazuje fini humor u životinjskom svijetu, koji nije, čini se rezerviran samo za ljude. Nekoliko primjera:

Puh u krovištu/noću jede lješnjake/za moju tortu
Češalj ne treba/vlasulji more redi/roza frizuru
Zbog znatiželje/žirafi se izdužio/nad krošnjama vrat
Tamna bova kit/misli da je fontana/šprica vodoskok
Prugasti konji/zebre ne žele leći/prolaznicima

Još jedan primjer gdje se prirodnost i aktivizam dotiču a da jedan ne smeta drugom.

Prolazak zmije/pokošenim travnjakom/ispisuje SOS

Zmija zatečena u travnjaku bježi i vijuga baš kao da svojim tijelom ispisuje poziv upomoć! Ubijanje zmija zabranjeno je zakonom, a posljedice takve "humane prakse" rezultira poremetnjom eko-sustava, razmnožavanjem glodavaca, pojavom epidemija mišje groznice u ljudi i drugo. Nonsens je tim veći što su sve europske otrovnice posve defenzivne, a na nama je samo to da ne stanemo na njih. Ovaj haiku zaslužuje uzeti u logo za borbu protiv uništavanja zmija u prirodi.

Haiku u kojem je po meni u prvom trenu ponajviše došao do izražaja "wabi" (grubo rečeno "osjećaj takvosti“), prije svake "obrade uma", refleksije, moraliziranja ili sličnog:

Izlog mesnice/dvije svinjske polovice/drže se za ruke

Čini se da i religioznost u autorice ima svoj izvor u prirodi

Pjevom u zoru/slavuji služe misu/novome jutru

Čitajući haiku pjesme Ane Horvat uvijek se kao i kod svakog pisca sitnopjesni postavlja pitanje radi li se o istinskom duhu haiku ili o haiku sličnoj pjesmi. Moj odgovor je da se radi u svakom slučaju o poeziji koja u manjem dijelu nosi svojstvo aktivističkih poruka, u većem dijelu ima odlike efektne haiku pjesme isprepletene s lirikom u njenom punom značenju.

Kad bi se moglo
umrijeti u sedefu
petrovog uha
***

Šum prazne školjke
poput valova mora
moj je zavičaj