Ana Horvat 1994. (foto: Tina Pavić)


U objavljenom izvornom znanstvenom radu SUZANE MARJANIĆ (Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu) iz 2006. godine koji nosi naslov KNJIŽEVNI SVJETOVI S ETNOLOŠKOM, EKOLOŠKOM I ANIMALISTIČKOM NIŠOM , poglavlju Književna animalistika, između ostaloga navodi se, (citat): ......Kako termin ekološka niša između književnosti i ekosfere, ekološke krize koristim u značenju niše koja etiku proširuje prema biofilnom okrilju i književnoj ekologiji, tragom književnosti s ekološkom nišom upućujem i na animalističku književnost, primjerice, zbirku poezije Zahvalnica životinjama (1998.) Ane Horvat. U žanru posvete autorica ističe kako je prihod od prodaje knjige namijenjen spašavanju pasa iz zagrebačkog šinteraja ili ravnim, zakonskim eufemizmom izraženo - Veterinarsko-higijenskog servisa. U animalističkoj pjesmi O ljudima i psima autorica tematizira ubijanje u šinterajima, gdje se psi ubijaju "ulijevanjem dezinfekcijskog sredstva/ u želudac/ vješanjem/ iglom u srce/ maljem po glavi" (Horvat 2001:8)*. Spomenuta pjesnikinja i štovateljica životinja, voditeljica akcije "Spasimo pse iz šinteraja", dodiruje i okrutnu temu eksperimenata na životinjama, prinošenje žrtava na oltar znanosti, primjerice, u pjesmi Nekrolog jednoj žabi, koje pored toga što je zooetički nevrijedno danas je i nepotrebno s obzirom na sve veću primjenu, naravno, u nekim zemljama sofisticiranih alternativnih metoda, primjerice, kompaktnih diskova kojima se stimulira disekcija i vivisekcija, kompjutorskih simulacija resekcija .....



Ana Horvat čita u Modernoj galeriji četiri animalističke pjesme iz zbirke ZAHVALNICA ŽIVOTINJAMA (Uz rođenje mačića, Nekrolog jednoj žabi, Noćni leptiri i Molitva za štene) na zatvaranju izložbe SVE NAŠE ŽIVOTINJE 6. svibnja 2017.



Ilustratorica ZAHVALNICE ŽIVOTINJAMA Renata Vranyczany Azinović

ZAHVALNICA ŽIVOTINJAMA je zbirka lirike posvećene životinjama: psima, mačkama, žabi, teletu, komarcu, krtici, leptirima...Prvo izdanje predstavljeno je 23. prosinca 1998. godine u prostorijama Turističkog ureda grada Zagreba, Kaptol 5, uz aukciju i prodajnu izložbu darovanih likovnih radova pod naslovom HRVATSKI LIKOVNI UMJETNICI ZA POMOĆ PSIMA IZ ŠINTERAJA. Aukciju su vodili Sonja Šarunić i Zvonko Novosel, stihove iz zbirke pjesama ZAHVALNICA ŽIVOTINJAMA interpretirali su dramski umjetnici Marina Poklepović i Zvonko Novosel, dok je violončelist Josip Petrač odsvirao nekoliko skladbi J. S. Bacha

Prihod od prodaje zbirke (hvala nakladniku!) namijenjen je liječenju i čuvanju pasa spašenih iz zagrebačkog šinteraja.



Promocija ZAHVALNICE ŽIVOTINJAMA, 1998., Sonja Šarunić, voditeljica i Marko Bjelac, volonter udruge s pesekom koji traži udomitelja


Promocija, 1998., Sonja Šarunić, voditeljica i dramski umjetnici Marina Poklepović i Zvonko Novosel koji su interpretirali pjesme iz ZAHVALNICE ŽIVOTINJAMA


ZAHVALNICA ŽIVOTINJAMA, Zagreb, Art studio Azinović, Zagreb, 1998. i 2001. (drugo, dopunjeno izdanje), ilustracije i ovitak knjige Renata Vranyczany Azinović, likovno uređenje Eva Azinović, 72 stranice.

Ana Horvat s Leom, 1994. (foto: Alemka Goleš)
Ana Horvat s Najdekom i Nanukom, 2002. (foto: Zlata Šlogar)

Zahvalnica životinjama

hvala životinjama
na patnji
mudrosti i strpljenju
na povjerenju
uzaludnom
i ljubavi bezuvjetnoj
koja nije
postidjela svijet

hvala im
u ime prosvijetljenih
na radosti
razgovijetnoj nježnosti
ljepoti i iskrenosti
kojima su
usrećili planet

Ilustracija iz zbirke Renate Vranyczany Azinović


Nekoliko animalističkih pjesama i iz zbirke, te fotografija životinja Ane Horvat:

Nanuk

Nanuk je moj pas
ne znam mu bivše ime
ni čiji je bio
nevoljeno
njegovo lijepo lice
izbačeno na ulicu
s radošću me
svako jutro budi
naviješta sretan dan

Nanuk je moj pas

i moj i pas
toliko su tople riječi
da zajedno
griju poput peći
u šumi zimskoj

kad god otvorim oči
Nanuk me gleda
i ne znam
čuva li moj san
ili se plaši
da ću ga ako usne
i ja ostaviti

iz noći u dan
iz dana u noći
ja ću mu govoriti
Nanuk je moj pas
sve dok mi ne povjeruje
i ne sklopi oči

Nanuk

Božić

na staroj prostirci
žutoj
s uzorkom maslačka
u sleđenome
dvorišnome snijegu
crni mačić
sklupčano smrznut
miriše proljeće

djeca su se naigrala

koliko li je zapomagao

dvadeset i tri
topla osvijetljena prozora

slavlje je
ljudski se rodio
Bog

Kunić Ferdo

Nekrolog jednoj žabi

ulovljena na udicu
za pokus iz biologije
utopljena živa
u alkoholu
s divnom kapljom krvi
kao suzom na obrazu
tako savršeno
krastavo ružna
da je bila lijepa
u smrti
odjednom plavooka
prigovara

a niste me
ni upitali
možda sam
bila kraljevna

Iđoški ovan

O ljudima i psima

i dok ovo pišem
šinteri ubijaju pse
koje ste voljeli
pa zaboravili
koji vas valjda
i umirući vole

i dok jedem kod prijateljice
šinteri ubijaju
ulijevanjem dezinfekcijskog sredstva
u želudac
vješanjem
iglom u srce
maljem po glavi
pse
koje ste izgubili
a niste tražili
koje ste jednostavno
izbacili
nakon što se naigralo dijete

ubijaju redom
iscrpljene
mlade
izlječivo bolesne
mješance
čistokrvne
otjerane skotne kuje
štence u kutijama
islužene čuvare dvorišta

i dok šećem s unukom
i svojim psom
šinteri ubijaju

poslušne
koji su uvijek opraštali
pa i ovo bi što znaju da ih čeka
dok cvile
dok reže
dok zapomažu

i kad kupujete na tržnicama
i kad buljite u televizore
šinteri ubijaju

pune se kontejneri
pokraj gubilišta
rade spalionice
leševa

u čijoj ste ljepoti dok su bili
tijela
usput i nevjerno uživali
lubanja
koje ste obuzeti nekom svojom tugom
milovali na koljenima
repova
koji su često jedini
mahanjem označavali gdje je vaš dom

i dok ovo budete čitali
iako se plašim da ćete odustati
još u početku
pijani šinteri ubijaju
možda upravo nekad vašega
tamane
lutajuće ostatke
bivših ljubavi
zvanih
ljubimci

Micica, Tunjka i Sisi

Pjesma za šintere

ne tucite ih
oni su napuštena djeca
lutalice tužne
bez nade da će ih prigrliti
itko osim jurećih kotača

znaju oni što znači
biti voljen od čovjeka
i zato im udarci vaši
još bolnije na leđa padaju

ne tucite
vašoj su vrsti
bili vjerni
vašem se rodu
radovali
za nagradu
sad su
izgubljeni
otjerani
zaboravljeni
i tko zna kako
ubijani

ne tucite ih
pred smrt
oni su žrtve
ljubavni hir zlih
nečija napuštena djeca
navijeke će vam
njihove krvave
duše
nad grobovima
zavijati

Šinterajac Najdek

Uz rođenje mačića

otkad sam u mraku
strepila svu noć
dok ste u mojoj postelji
rađani
poput pet čistih
zgusnutih ljepota
divotica
pahulja crnih
stalno mislim
kako ćete
s kakvim to zapravo ljudima
koliko
proživjeti
kad vas podijelim
hoćete li znati
da sam uz svaku vašu šapu
komadić srca
privezala
i
hoće li vam jednom
biti svejedno
tko vas voli i ne zaboravlja
gledajući potajno
fotografiju u novčaniku

Mila, Anina kuja udomljena iz šinteraja 2008. Rufus, Anin pas udomljen iz šinteraja 2009. Anina stara maca nazvana - Micica.

Mojemu žutomu mačku

na more u kosi
školjke kovrča
na nježnost napasničku
i zrelu sreću
sa cvrčcima u hladu poslijepodne

ne znaš na koga
i na što sve me sjećaš
ali razumiješ
po onoj zelenoj
iz lijevog
i žutoj zračici
iz desnog oka
vidim
dok predan
razvučen
pobjednički u mojem krilu
predeš

bjelobrka
narančice moja

Žuti mačak Mile

Molitva za štene

molim za štene
mješanca
ženku
pa stoga noću
po zimi
bačeno na cestu
blatno
slomljene cjevanice
očajno toliko
da ne cvili

za višak u leglu
za sve kujine kćeri
molim
još na ovome svijetu
za pedalj
toploga
suhog
utočišta

Azur (od milja Neman) Maro, Anin pas udomljen iz šinteraja 2008. Vrap, Anin pas udomljen iz šinteraja 2009. Anin šinterajac Crnko - hiperaktivni čuvar njezinog dvorišta. Ben, osobito zlostavljan (i stoga neudomljiv) pas iz šinteraja kojega je Ana prigrlila i djelomično socijalizirala.

Iz recenzija i kritika:

(...) Veliko, koje se uvijek otkriva u malom, baš kao vječnost u ugrušku zvjezdanog trenutka, u njezinim pjesmama nježnost prema tihim životinjskim sudbinama izgovorena je glasno se klanjajući pred njihovom bezazlenošću i ljepotom, te univerzalnošću nemuštog i jasnog jezika privrženosti i zahvalnosti čovjeku.(…)

Maja Gjerek, 1998.


(...) Ana Horvat upozorava blago, ali odlučno upirući svojim poetskim prstom na svijet unutar ljudskog svijeta, na prostore nezaštićenih bića čiji pogledi zastrašeno, kao i naši, pretražuju svemirske daljine svedene na duljinu jednog lanca ili kaveza, te svijet iza ograde u kom se opasno vrte žrvnjevi jurećih kotača i korača previše nogu spremnih na udarac bijesa ili obijesti…(…)

Maja Gjerek, 1998.


(…) Nitko kao pjesnik ne vidi skriveno, a često umornom oku i nevidljivo. (…)

Maja Gjerek, 1998.


Ljubav prema životinjama, tim nevinim iskrama života, uvijenim u toplo krzno ili šuškavo perje, blistavu kožu i dragocjene oklope, gotovo astralna krilca, našla je u poeziji Ane Horvat svoj iskreni i duboki glas, svjež i nadahnut. Veliko, koje se uvijek otkriva u malom, baš kao vječnost u ugrušku zvjezdanog trenutka, u njezinim pjesmama nježnost prema tihim životinjskim sudbinama izgovorena je glasno se klanjajući pred njihovom bezazlenošću i ljepotom, te univerzalnošću nemuštog i jasnog jezika privrženosti i zahvalnosti čovjeku.(…)

Maja Gjerek ,1998.


Taj mirni i zadivljeni ton razumijevanja, nerijetko biva narušen žalovanjem pjesnikinje nad tvrdim snom i grubošću onih koji ne vide ljepotu ubijene mačke, metaforu svačijeg bola u gradskom smeću, ili ne mogu, ili ne znaju, ili ne žele zamijetiti suzne dragulje u očima napuštenog psa… (…)

Maja Gjerek ,1998.


Ana Horvat upozorava blago, ali odlučno upirući svojim poetskim prstom na svijet unutar ljudskog svijeta, na prostore nezaštićenih bića čiji pogledi zastrašeno, kao i naši, pretražuju svemirske daljine svedene na duljinu jednog lanca ili uzice, te svijet iza ograde u kom se opasno vrte žrvnjevi jurećih kotača i korača previše nogu spremnih na udarac bijesa ili obijesti…(…)

Maja Gjerek ,1998.


Nitko kao pjesnik koji vidi skriveno, a često umornom oku i nevidljivo, ne može iskazati čežnju za životom napuštenih mačića koji cvile uz tijelo otrovane mačke, ili gotovo neiskazivu nježnost malog životinjskog prijatelja koji liže suzu po suzu da bi izbrisao bol tužnog čovjekovog lica. Pjesnikinja pita sve nas, koje bi ljudsko biće sve tako bezrezervno razumjelo i bez riječi ponovno slijepilo tuđe srce, na tako dirljiv način…(…)

Maja Gjerek ,1998.


Zahvalnost je tema kojoj se Ana Horvat stalno vraća, nukajući nas da shvatimo kako je ono mahanje repom, umiljavanje, predenje sretnih niti u krilu, povjerljivo trljanje njuškama i šapama, živa zahvalnost koja nas pohodi u liku životinja i podsjeća koliko smo sami neumoljivo nezahvalni…(…)

Maja Gjerek ,1998.


Poanta koja se provlači poput zvuka iste glazbene fraze kroz svaku pjesmu ZAHVALNICE ŽIVOTINJAMA ponavlja skrivenu misao koja zrači od prvog do zadnjeg stiha - pomisao o tome, da kad bi ljudi odgovarali jedni drugima na pažnju i dobrotu istom nevinošću i jednostavnošću, ljubav bi bila mnogo bliže rajskoj ideji o dostojanstvenom načinu ljudskog života, a svijet puno radosnije mjesto. (…)

Maja Gjerek ,1998.


Volonterke prodaju Zahvalnicu životinjama na Trgu bana Jelačića, štand udruge Druga prilika, 2006. godina