Pješčana ogrlica je, uglavnom, zbirka poezije kojom Ana Horvat rezimira iskustva, pomireno nižući uspomene u razdoblju zrelosti, onda kada je pomislila da je vrijeme da to učini i time zaključi jedno poglavlje svojega života, što je, poslije se pokazalo, bilo preuranjeno.
Ta je zbirka više gorkasta i manje poletna i strastvena od svojih prethodnica, ali ne bez zrnaca nade i nasmiješenosti nad samom sobom.
Snimci s predstavljanja PJEŠČANE OGRLICE na HTV-u (cijeli snimak recitala s promocije možete pogledati u rubrici RECITALI POEZIJE na ovoj web stranici) i na OTV-u, 1994.:
PJEŠČANA OGRLICA, Zagreb, ALFA, 1994., urednik Branko Vujanović, likovna oprema korica Zdenka Pozaić, 110 str.
Zdenka Pozaić, slikarica, autorica naslovne stranice PJEŠČANE OGRLICE
Predstavljanje zbirke PJEŠČANA OGRLICA u Europskom domu 6. svibnja 1994.
Glumci-recitatori (od lijeva u desno): Dubravko Sidor, Zvonko Novosel, Marina Poklepović Kostelac, Sanja Poljak i Draženka Kozjak
Glumci Zvonko Novosel, Marina Poklepović Kostelac, te Ana Horvat (u sredini)
Publika u Europskom dom
Završetak predstavljanja, glumac Zvonko Novosel, Ana Horvat i recitatorice Sanja Poljak i Draženka Kozjak
Ana Horvat čita u Samoboru na manifestaciji "Vrazova Ljubica" 1994. pjesmu iz PJEŠČANE OGRLICE
NEKOLIKO IZABRANIH PJESAMA:
Životopis
siva knjiga
dopola ispisana
mojom rukom
između stranica
suhi cvijetovi
brnistre i potočnica
dvije-tri mrlje
od suza
plava kovrča
otisak mojih usana
požutjeli
prazni papir
dokraja
i jedan istrgnuti list
moj život
Srce za srce
za sve
koji su odlazili
kad bih im prišla blizu
za moje nedoljubljene
prazne
ravnodušne
zle
i ljubavlju prestrašene
hoću
srca
dalekih
nepoznatih
probodena pjesmom
Ostavština
hvala vam
moje ljubavi
ma kako završile
kakve god da ste
čak ako i niste
bile
što ste mi ostavile
osmijeh
Razdvojenost
koliko snijega
među nama
pada
a svakom te pahuljom
ljubim
Ničija djeca
kamo odlaze poljupci
i riječi ljubavne
kad prestanu
i zašute
mogu li se
nekamo vratiti
imaju li neku kuću
preko zime
i pamte li
zaboravljeni
one
čiji su bili
Poslije rođendana
soba
oko mene cvijeće
stol
za kojim sjedim
nagovara me
lezi
i bit ćeš
kao na odru
rođendani nisu
do odbrojavanje
dobrih želja
i čestitki
za jednu sretnu
smrt
Sudbina suza
poput dviju suza
jednih očiju
spuštamo se
istim putanjama
ponekad se sustižemo
katkad pretičemo
i padamo
napokon
u grob iste košulje
a nećemo se
nikad
sresti
Starenje
izjutra
sve više šminke
i kiše
a lica
i kišobrani
od papira
Pitanje
koliko će još
slave i novca
trebati
da utažim što nismo
završili u kolibi
na otoku
ljubeći se vječno
Opet kraljeviću
ne obilazi moje dvore
s kopljem i štitom
od kartona
kraljeviću
sve tvoje zloslutne bore
izdaleka bolje vidim
za trud
evo ti otpuhujem
prašinu zlatnu s moga srca
a tužnome konju
latice podivljale ruže
za neku drugu
poljupci ti se pozlatili
i bijelila se griva tvome šarcu
odveć sve to traje
ne dolazi
ni kose
ni kraljevne
u prozoru više nema
Iz recenzija i kritika:
(...) U čemu je pjesnička posebnost Horvatove? Upravo u odnosu prema pjesništvu koje za autoricu nije tek poza ili trenutni pomodni pjesnički pravac ove ili one literarne škole. Pjesništvo je njezin životni stav, ona u vlastitu životu nalazi motive za svoju poeziju, te ispituje njome svoj odnos prema realnosti koja ju okružuje. U tom njenom ispitivanju, ustvrdit će književnik Milivoj Slaviček,"žena nije odmagala pjesnikinji", jer Ana Horvat o osobnim, suptilnim stvarima hoće i zna pjesnički govoriti. (...)
Mirko Kovačević, 1994.
(...)Ana Horvat donosi recentnoj hrvatskoj poeziji pregršt ljubavnih stihova sabranog ispisivača našeg života natopljenog kompleksnim osjećajima topline i žudnje, promatrača raskošnog ispunjavanja naoko prostog uličnog prolaženja te filozofa koji će kroz začudni kut gledanja postaviti nekoliko "pravih pitanja".(...) Stavljajući na papir neposredne dojmove po čitanju, izvježbani će recenzent ustvrditi da pred sobom ima svakodnevicu viđenu očima suptilna liričara. Poetesa tematsku okosnicu svakodnevice širi izvan poznatog prostora svakodnevnih obveza, bezvoljnih kretnji, ravnodušnih predmeta i situacija i rasprostire je po cijeloj lepezi osjećaja, nagoveštaja, sjećanja i slutnji, po onim istančanim terenima bogatog unutrašnjeg svijeta koji je dan samo rijetkim sretnicima.(...) Ovo žensko stihovlje, srećom, ne muči nejasnoćama i ponavljanjem otrcanih misli, već nudi svježinu, ljupkost i optimizam čitanja.(...)
Irena Lukšić, 1994.
Ljubav je iskustvo koje Ana varira u širokom rasponu nijansi te emotivnih stanja - od ushićenosti i predanosti do diskretne ironije i rezerviranosti. (...)Ipak, emotivni naboj jest njihova specifična vlastitost koja pjesmama, a i cijeloj zbirci, pribavlja poseban šarm i iskustvenu uvjerljivost.
Mirko Kovačević, 1994.