Ana Horvat, 1986. (foto: Nikola Ražov)
Mjera blizine, mnogi se slažu, je najljubavnija zbirka pjesama Ane Horvat, misleći pri tome da sadrži najviše eksplicitno ljubavne lirike od svih njezinih zbirki.
Kakvo razdoblje - takve su i pjesme!, komentirala bi autorica.
Nekoliko pjesama iz ove zbirke uvršteno je u razne antologije.
Mjeru blizine ilustrirala je crtežima u tušu Ljerka Žingerlin. Njezinih četrnaest ilustracija daju toj knjizi osobitu draž.
Ana Horvat čita pjesmu "Dok spavaš" iz MJERE BLIZINE na Književnoj večeri u Berlinu, 1988.
MJERA BLIZINE, Zagreb, Centar za informacije i publicitet, 1988., ilustracije Ljerka Žingerlin, urednik Bruno Amerl, naslovnica Hinko Bohr, 130 stranica.
Ilustratorica zbirke: Ljerka Žingerlin, akademska slikarica
Promocija MJERE BLIZINE 25. ožujka 1988. u hotelu PALACE (od lijeva na desno Zoja Padovan, Zvonimir Golob, Ana Horvat, Igor Mandić (predstavljač zbirke) i Ljerka Žingerlin - ilustratorica knjige čija je izložba slika postavljena u povodu promociije)
Promocija (druga) MJERE BLIZINE održana je u OMLADINSKOM KULTURNOM CENTRU , Teslina 7, 29. ožujka 1988. sudjelovali su: Josip Pavičić (predstavljač zbirke), glumice Lela Margitić i Dubravka Miletić, te Ratko Podvorac - gitarist.
Predstavljanje MJERE BLIZINE u hotelu Palace, stihove iz zbirke interpretira dramska umjetnica Dubravka Miletić uz gitarističku pratnju Ratka Podvorca
Predstavljač zbirke u hotelu Palace Igor Mandić i autorica Ana Horvat
Publika na predstavljanju MJERE BLIZINE u hotelu Palace
Promocija u OMLADINSKOM KULUTURNOM CENTRU, recitiraju dramske umjetnice Lela Margitić i Dubravka Miletić uz gitarističku pratnju Ratka Podvorca
Publika u Omladinskom kulturnom centru, Teslina 7
Predstavljac knjige u Omladinskom kulturnom centru književni kritičar Josip Pavičić s Anom Horvat s desne i redateljicom Mirom Wolf s njegove lijeve strane
ILUSTRACIJE PJESAMA LJERKE ŽINGERLIN
Ana Horvat, 1984. (foto Ljerka Alajbeg)
NEKOLIKO IZABRANIH PJESAMA:
Opomena
ako me nikad
ne budeš pitao
za prezime koliko mi je godina
zašto sam s tobom tako brzo i radosno
htjela
tko su mi roditelji što radim imam li djece
i koliko sam imala ljubavnika prije tebe
nikad ti neću odgovoriti
ja te ljubim
Dok spavaš
razgledavam te dok spavaš
kao jato riba potonuli brod
dodirom pokušavam otkriti
koliko te nemam
rastužujem se nad tobom
kao školjkom kojoj nedostaje
meki živi dio
ulazim u miris tvog sna
već kao u uspomenu
slutim koliko ih je usnulo kraj tebe
ovako samog kao u smrti
a i ja ću te napustiti
oprosti mi ovu pjesmu
Pogreb
zamišljam svoj pogreb
za inat Mirogoj se razlistava
mlaki travanj i dobro držeći leš
preživjeli udvarači sjećaju se
zašto su to bili
predstavnici sindikata službeno očajni
moja kćer više prestrašena nego tužna
prijateljice u jatu kao da mi zamjeraju
muž istog neprobojnog lica stasit u crnini
moja mama-djevojčica s buketom ljubičica
nešto si prigovara ili se to samo čini
govori glupo prepisani
ni križa ni zvijezde ni pjesme
i bez epitafa koji sam si napisala
kasnije će reći
smrt nema pseudonima
iz obazrivosti
na pjesnikinju su zaboravili
a ti
kao i obično nedostaješ
bez dnevnice i putnog naloga
opet nisi znao stići
Balada za mene i moje prijateljice
bile smo stalno mlade
mirisave
čak ponekad i plavuše
pročitale smo oramare knjiga
završavale škole
i brinule o kontracepciji
za ono malo priznanja
bile smo uvijek na pravome mjestu
točno na vrijeme
ljubile predano i rađale šutke
slušale znatiželjno i sve radosno razumjele
prevodeći s mnogo jezika
objavljivale smo knjige
pekle čarobne torte
predstavljale domovinu
i plele bolje od pauka
nismo zahtjevale
ništa nam nije bilo previše ni tijesno
i uvijek smo se smiješile
ali on nas
nije volio
Rastanak od susreta
gospodo rastanci
nježni i užasni
otmjeni osvetoljubivi nasmiješeni i nagli
mučki
jer tako je bolje
i utješno odgođeni uz
srest ćemo se nazvat ću dolazim drugi tjedan
uzalud sam se umiljavala
kuhala čarobne napitke
pirjala srce na sto načina
odlamali ste me do kraja
pa rasuli uzaludno kao morem sol
gospodo
to nije više pitanje vrste i načina
mene nema
nećemo se više
ni sresti ni varati ni rastajati
Blagovijest
lagat ću
i sve ću muževe
varati s tobom
tako će biti
ti ipak ne bi zar ne
moju žestinu i užurbanost kao da će prekipjeti mlijeko
moje pametne prijateljice stalno u telefonu
naušnice svuda po kući i mene
mršavu od sreće s pjesmama na papirićima
koja te i noću napastuje u snu
od čega se sastoji tvoje tijelo
koje mi se vraća iz svih ogledala dok se svlačim
od čega zapravo
malo soli snijega i jaglaca
što mi ono objašnjava
čemu me približava
sve ću muževe i sve ljubavnike varati
s tvojim tijelom
na vijeke vjekova
bog nek bude s tobom
Nedostajanje
kao da izostajem iz svog života
tako mi nedostaješ
a kad se promijeni način
na koji nedostaješ
raduje me koliko ću vrsta tvog nedostajanja
još pronaći
i kad zaboravim da nedostaješ
nedostaje mi to nedostajanje
stidim se koliko mi nedostaješ
nedostaje mi i strah
od tvog nedostajanja
jer što će biti
što preostati od mene
kad mi prestaneš
nedostajati
Sudbina iz fusnote
voljet ćete me
poslije
kad se pravna zemlja
i naraste trava
bila sam čudesna
bila sam blistava
zar ne
moje riječi
kretnje
i lice zmije koja spava
bili ste zbunjena
zla publika
a ja
po nekom tajnom ključu
za konjak
sve bolja
ali iz krive berbe
pa nikad prava
odlazili ste lošijima
sa mnom punjeni i paljeni
zveckajući na propuhu
mojim ukrasima
i bila vam je teška
gorko-slatka glava
kad bi po još malo
k meni navratili
gledajući ispod oka
sa zvijezdicom za fusnotu*
*voljet ćemo te
jednom
kasnije
Iz recenzija i kritika:
Pjesnikinja Ana, ispunjena životom, razotkriva svoju prirodu i ne čini to golim umom već cijelim tijelom - ona se proteže na sve što je dostojno njene ljubavi. Senzualna i u tome smislena, neposrednih odslika, poezija Ane Horvat nastaje u ritmu životnih pulsacija kao svojevrsni dijalog s osobnim oblicima ljubavi.(...)
Sead Begović, 1986.
Ana Horvat je pjesnik svoga postojanja. Osvaja superiorna izvedenost (maksimalna iscizeliranost) njezinih stihova.Ove pjesme uživaju u svom imažinizmu. To je ona slikovitost koja vas zahvaća kad gledate kroz sitnozor.(...)
Milivoj Slaviček, 1988.
Mjera blizine potvrđuje darovitost i osobitost pjesnika, ona je najboljim svojim stranicam, knjiga zrelog pjesnika koji, ravnodušan prema razlozima ove ili one literarne škole, traži i nalazi gradivo u vlastitom životu ispitujući svoj poseban odnos prema realnosti.(...)
Zvonimir Golob, 1988.
Za Anu Horvat poezija je zaista "put do vlastitog srca". Pišući o ljubljenima i za ljubljene, ona je, često, savršeno svjesna da je poezija ono najbolje što će poslije ljubavi ostati. I premda se ne libi razvijati starinski, skoro petrarkistički koncept ljubavi, ona zna biti gorka, podrugljiva, ubodljiva,"rendgenskih očiju", koje su spremne ljubljeni objekt (subjekt) vidjeti, takoreći, do kostiju. (...)
Božica Jelušić, 1990.