Ana Horvat, 1984. (foto: Ljerka Alajbeg)
MALE PJESME, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1988.
Male pjesme je zbrika pjesama koje su doista - male, tek od po nekoliko stihova.
One su, kao što autorica voli reći, njezine vježbe iz sažimanja.
Objavljena je pet godina nakon prve zbirke.
Crtež na naslovnici djelo je Zlatka Kauzlarića-Atača.
Sadrži 144 male pjesme.
MALE PJESME, Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1988., urednik Branimir Donat, naslovnica Zlatko Kauzlarić-Atač, 154 stranica.
MALE PJESME su 1988. godine predstavljene u prostorijama Društva hrvatskih književnika, a o zbirci je govorio urednik Branimir Donat.
Dio njezine male pjesme objavljen 26. siječnja 1993. u OSMRTNICAMA Večernjeg lista in memoriam poginulom Ivici Drmiću autoricu je posebno potresao. Cijela pjesma nalazi se na str. 93 u MALIH PJESAMA i glasi:
PRIJETNJA
ni humku mi
ne prilazi suviše
laticama
nekog suhog cvijeta
još ću te ljubiti
a jednom ću te rukom
uvijek stići
zagrliti
i iz groba
U rubrici SJEĆANJA Večernjeg lista objavljena je 26. siječna 1994. mala pjesma ODMAZDA (str. 65 zbirke) koja glasi:
ODMAZDA
nikad se
nećeš moći
dovoljno
udaljiti
da ne vidiš
koliko smo
bili
blizu
Ana Horvat, 1984. (foto: Ljerka Alajbeg)
NEKOLIKO IZABRANIH MALIH PJESAMA:
Buđenje
što li to
sanjam
kad se budim
rasplakana
oblizujući
suze
Jutro
a bez tebe
nikada ne bi
ove smiješene zvijezde
dolazile
ovako svake noći
do mojih nogu
na pojilo
i šaptale nešto ludo
što ne čujem
jer plačem licem nebu okrenuta
i uši su mi pune suza
Nesuglasje
voljet ću te
i kad te prestanem voljeti
ne zbog toga
što je i kako je bilo
već zbog svega
što nam se nije
dogodilo
Presvlačenje
ožujski brežuljak
u smeđem kaputu
žutu dugmad jaglaca
gusto našiva
da se lakše svuče
u zelenu haljinu
travnja
Označavanje ramena
veselilo te moje rame
osjetila sam
zrakicu nježnosti
kojom si ga označio
kao svjetionikom
čuvaš se
znaš da istina
prebiva
u sitnici
Tuga
toliko divnih haljina
šivenih za tebe
a vidio si me
samo svučenu
Mudrost prve ljubavi
ni riječ ni stih ni pjesma
samo kretnje
kretnja plača ketnja radosti
smrti i zagrljaja
jesu poezija
da sam to znala
sve bih svoje pjesme
otplesala
Sutradan
jedna mi je ljubavna pjesma
na popisu rezervnih dijelova
ostala kod automehaničara
dala bih dva servisa
i pet tisuća prijeđenih kilometara
da saznam
što on otada o meni misli
Spajalice
crvene poput mrkve
kao ljiljan bijele
sunčano žute
i nebeski modre
nove
plastično vječne
kroz prozorčić
pune kutije se smiješe
što nismo
listovi papira
Pokušaj
htjela sam te kao pahulju
na trepavici sačuvati
ali mi je vjeđa
bila vruća
Iz recenzija i kritika:
(...) Za razliku od većine tzv. ulazaka u literaturu, za koju je karakteristično rano podređivanje života spisateljskom impulsu (i ambiciji, dakako!), Ana Horvat se literaturi približavala tako što se od nje udaljavala ili se držala na distanci.(...)Iz te distance, naime, izrastaju osobitosti stihova Ane Horvat, napr. nenametljivost lirskog subjekta, samozatajna, suzdržana osjećajnost, odsustvo jezičnih ukrasa, iskrenost u prikazu ljubavnog doživljaja, blaga ironija prema obaveznom rekvizitariju ljubavnog pjesništva, ali i nevino, stidljivo prepuštanje čarima kazivanja o ljubavi. (...)
Josip Pavičić, 1988.
(...) Pjesma Ane (koje nema) ima svoj život, nezavisnost, neograničenu slobodu da nešto bude i da ništa ne bude. Ona se ni na što ne nastavlja, nije početak nečega što se drugdje okončava, ništa ne odražava, niti se čemu izvan sebe podređuje. Može govoriti, ali i šutjeti. Svoju autoricu ni na što ne obvezuje, pa ni na postojanje.Može se shvatiti ozbiljno, ali i ne.Nije napisana za vječnost, nego za trenutak (pišem/da bih se tješila/a ne zato/da mi se/ne zatre trag), dovoljno je daleko od ljubavnog doživljaja da bi mu mogla biti sasvim blizu. Djeluje kao dragocjen ali slučajno nađen predmet, kao slučaj koji može biti dragocjen i kao bivanje koje može biti slučajno. Sadrži vedrinu, sjetu, mudrost i neprikrivenu sumnju u svoju moć. Sve što ima dala joj je Ana Horvat, a Ane Horvat nema. U tome je njezina differlutia specifica. "Male pjesme" uistinu su male: sažete su na nekoliko najnužnijih i, zahvaljujući autoričinom umijeću, najboljih riječi. Sažetost u izrazu, međutim, izvire iz bogatsva misli, dosjetaka, obrata, asocijacija... i mudrosti koja na kraju mnoge pjesme pretvara u efektne aforizme. (...)
Josip Pavičić, 1989.
(...) Pjesme Ane Horvat nastaju u jednom dahu, bez zagonetnih slika i jezičnih smionosti, napisane su u jeziku sasvim bliskom govornom, što ih čini jednostavnim i široko dojmljivim. One su trenutni zapisi bez utjecaja pjesničkih moda, spontane minijature, ispovjedni lirski tekstovi, iskreni, prepuni svježe energije i životnosti koju u njima lako otkrivamo i koja čitatelja ne ostavlja ravnodušnim.(...) Ova darovita pjesnikinja, iako diskretno, približuje se protestirajućim tonovima što se čuju u tzv. alternativama feminističkim. (...)
Ivo Bilankov, 1983.