Male pjesme

(...) Za razliku od većine tzv. ulazaka u literaturu, za koju je karakteristično rano podređivanje života spisateljskom impulsu (i ambiciji, dakako!), Ana Horvat se literaturi približavala tako što se od nje udaljavala ili se držala na distanci.(...)Iz te distance, naime, izrastaju osobitosti stihova Ane Horvat, napr. nenametljivost lirskog subjekta, samozatajna, suzdržana osjećajnost, odsustvo jezičnih ukrasa, iskrenost u prikazu ljubavnog doživljaja, blaga ironija prema obaveznom rekvizitariju ljubavnog pjesništva, ali i nevino, stidljivo prepuštanje čarima kazivanja o ljubavi. (...)

Josip Pavičić, 1988.

(...) Pjesma Ane (koje nema) ima svoj život, nezavisnost, neograničenu slobodu da nešto bude i da ništa ne bude. Ona se ni na što ne nastavlja, nije početak nečega što se drugdje okončava, ništa ne odražava, niti se čemu izvan sebe podređuje. Može govoriti, ali i šutjeti. Svoju autoricu ni na što ne obvezuje, pa ni na postojanje.Može se shvatiti ozbiljno, ali i ne.Nije napisana za vječnost, nego za trenutak (pišem/da bih se tješila/a ne zato/da mi se/ne zatre trag), dovoljno je daleko od ljubavnog doživljaja da bi mu mogla biti sasvim blizu. Djeluje kao dragocjen ali slučajno nađen predmet, kao slučaj koji može biti dragocjen i kao bivanje koje može biti slučajno. Sadrži vedrinu, sjetu, mudrost i neprikrivenu sumnju u svoju moć. Sve što ima dala joj je Ana Horvat, a Ane Horvat nema. U tome je njezina differlutia specifica. "Male pjesme" uistinu su male: sažete su na nekoliko najnužnijih i, zahvaljujući autoričinom umijeću, najboljih riječi. Sažetost u izrazu, međutim, izvire iz bogatsva misli, dosjetaka, obrata, asocijacija... i mudrosti koja na kraju mnoge pjesme pretvara u efektne aforizme. (...)

Josip Pavičić, 1989.

(...) Pjesme Ane Horvat nastaju u jednom dahu, bez zagonetnih slika i jezičnih smionosti, napisane su u jeziku sasvim bliskom govornom, što ih čini jednostavnim i široko dojmljivim. One su trenutni zapisi bez utjecaja pjesničkih moda, spontane minijature, ispovjedni lirski tekstovi, iskreni, prepuni svježe energije i životnosti koju u njima lako otkrivamo i koja čitatelja ne ostavlja ravnodušnim.(...) Ova darovita pjesnikinja, iako diskretno, približuje se protestirajućim tonovima što se čuju u tzv. alternativama feminističkim. (...)

Ivo Bilankov, 1983.