
LJUBILA BIH TE je zbirka izabranih pjesama Ane Horvat iz njezinih 12 zbirki objavljenih u razdoblju od 1983. do 2013. godine, i to iz: KUTIJE ZA SUNCOKRETE, MALIH PJESAMA, NEKIH DRUGIH RIJEČI, MJERE BLIZINE, KUHARICE ZA ZALJUBLJENE, MODROG PLETERA, ZALJUBLJENOG VOĆA I POVRĆA, PJEŠČANE OGRLICE,.ŠEŠIRA S MAKOVIMA, STABLOPISA, 4 POČELA i ČUČERSKOG HAIKUA ZA EMILY. Pjesme je izabrala njihova autorica.

LJUBILA BIH TE, izabrane pjesme, tiskala su 2017. godine u Zagrebu dva udružena nakladnika: Naklada Đuretić (Biblioteka "Djela") i Studio moderna, urednik knjige je Nikola Đuretić, dizajn N. D. Jesenski, vinjeta na naslovnici djelo je akademske slikarice Ljerke Žingerlin, knjiga ima 360 stranica, a sadrži i ulomke recenzija i kritika o pojedinačnim zbirkama Ane Horvat.

Ana Horvat, postpromocijska reklama knjige LJUBILA BIH TE u rujnu 2018.

Mali foto-spomenar s predstavljanja mojih izabranih ljubavnih pjesama u knjizi LJUBILA BIH TE održanog 27. ožujka 2018....
Objavljuje Ana Horvat u Srijeda, 28. ožujka 2018.


Predstavljanje knjige izabranih ljubavnih pjesama Ane Horvat (iz 12 zbirki) LJUBILA BIH TE dana 27. ožujka 2018. u Društvu hrvatskih književnika.
"Ljubila bih te" - Maja Tisaj i Slavko Nedić
"Zauvijek sam tvoja" - Ivana Sopta i Slavko Nedić
Pjesnički Band Aid, 38 pjesnikinja s pjesmom Ane Horvat "Ljubila bih te" na manifestaciji PJESNIKINJE U LISINSKOM 24. rujna 2019.

Skladatelj i giratist Slavko Nedić objavio je ovu svoju fotografiju na svojem FB profilu u kolovozu 2018. uz komentar: "Onaj osjećaj kad nakon Mise sjedneš na terasu i uz kavu i krasnu knjigu (Ana Horvat "Ljubila bih te") dodatno hraniš dušu."

Slavko Nedić objavio je u kolovozu 2018. na FB-u i komentirao ovu fotografiju: "Još bolji osjećaj - kad kćer "zaraziš" dobrom poezijom. Jedan od bisera iz zborke "Ljubila bih te" koju je napisala Ana Horvat."
Slavko Nedić (kao info-melodiju) pjeva uz gitaru svoju skladbu "Ljubila bih te" na tekst istoimene pjesme Ane Horvat po kojoj je i zbirka izabranih ljubavnih pjesma dobila naslov.
U REPUBLICI, časopisu za književnost, umjetnost i društvo br. 7-8 iz 2019. u rubrici KRITIKE objavljen je tekst Lade Žigo Španić o izabranim pjesmama Ane Horvat LJUBILA BIH TE pod naslovom "Ljubav s krilima na nebu i s nogama na zemlji"



LADA ŽIGO ŠPANIĆ, o zbirci
Ana Horvat, Ljubila bih te
Ljubav s krilima na nebu i s nogama na
zemlji!
Ana Horvat, pravnica i književnica, osnivačica privatnog savjetovališta za žene „Eva“, osnivačica udruge za zaštitu napuštenih životinja „Druga prilika“, organizatorica virtualne antologije „Hrvatska ljubavna lirika“ (koju financira iz svoje mirovine), objavila je do sada petnaest zbirki poezije (od toga dvije slikovnice za djecu), roman Podsuknja, zbirku priča Pismopriče te važne, nezaobilazne antologie: Subića, Stablopis, More mora i Oblizujući suze.
Izabrane pjesme Ane Hrvat Ljubila bih te obuhvaćaju pjesme iz njezinih mnogih zbirki, npr. Kutija za suncokrete, Male pjesme, Neke druge riječi, Mjera blizine, Kuharica za zaljubljene, Modri pleter itd.
Kako načelno tretirati ljubavnu poeziju Ane Horvat u kontekstu cjelokupne hrvatske ljubavne lirike?
Prije svega, uglavnom se opjevava ljubav iz ženskoga kuta, odnosno progovara ženski glas koji je rijedak u hrvatskoj ljubavnoj lirici do najnovijih dana (mnoge pjesnikinje danas pišu o ljubavi u skladu sa oslobađanjem ženstva, za što je velikim dijelom zaslužna i feministička borba za ženska prava. Tako će Ana Horvat spomenuti u svojoj poeziji Ericu Jong i Doris Lessing, jedne od autorica koje su utjecale na spisateljice diljem svijeta).
Kako ljubav može oblikovati, preoblikovati, usrećiti, unesrećiti žensko biće? Dok je u tradicionalnoj lirici u prvom planu zaljubljeni muški subjekt, a žena je negdje u pozadini (kao vila, gospa, ideal…), u ovoj zbirci u prvom je planu žena, dok su muškarci (muževi, ljubavnici…) u drugom planu, kao nužna (su)bića i prateće sjene što utječu na esenciju ženskoga subjekta.
Zbirka izabranih pjesama Ljubila bih te također pristupa ljubavi i tradicionalno, odnosno romantično i metafizički (ukrašena je atributima prirode), no Ana Horvat često ljubavi skreše krila, pa se ona stropošta u zbilju, da vidimo kako to izgleda i u praksi. Dakle, za razliku od tradicionalne ljubavne lirike koja je uglavnom duhovna (muška) lirika, prepunjena čežnjom za neosvojivom ženom, Ana Horvat opjevava i filozofiju i praksu ljubavi! Ljubav nije samo nebo, žudnja, nego i zemlja na kojoj valja saditi, prikupljati plodove, ali i čupati sav korov što ga nesretna ljubav ostavlja za sobom.
Ljubav u poeziji Ane Horvat nije samo u duši – ona je i u kuhinji gdje žena peče kolače, i na livadi punoj krizantema, i u mjesečini, i u postelji, i pored maloga stola sa svjetiljkom i u kozmetičkom salonu… Ana Horvat u svojim ispovjednim pjesmama (u kojima se obraća Drugom) opjevava ne samo esenciju ljubavi, nego i njezinu svakodnevicu, pa su zato pjesme dinamične, živopisne, odnosno imaju kretnje, ritam, okus, miris, boju, sliku, tj. veoma su nam zorne i bliske.
Zbirka Ane Horvat daje sve fenomene ljubavi. Pjesme su zaigrane poput leptira koji sada slijeće na livadu, sada ulazi u sobu, sada u kuhinju, pa opet oblijeće prirodu. Daju se svi aspekti ljubavi - poetski, svakodnevni, bračni, vanbračni, metafizički, fizički, misaoni, emotivni, veseli, neveseli… A i žena zadobiva mnoštvo uloga – vjerna žena, nevjerna žena, žena-pralja, žena-kuharica, žena-ljubavnica, sretna i nesretna žena…
Ana Horvat često uzvisuje ljubav kao počelo (što kazuje i zbirka „Počela“) – opisuje kozmičku ljubav praelemenata (vode, zemlje, vatre, zraka), kako bi uzdigla prirodu u vječnom ciklusu u kojemu nam ona daruje harmoniju. U ovakvim pjesmama osjećamo milijune iskonskih poljubaca, preplavljuje nas osjećaj metafizičke ljubavi duše i prirode. To su poetsko-filozofske pjesme. Tu spadaju i pjesme o stablima iz zbirke „Stablopis“.
Ana Horvat često opjevava ljubav kao sjedinjenje s drugim – to su romantične pjesme o odanosti, vjeri, davanju cijeloga bića Drugom, o bezuvjetnoj ljubavi. Te su pjesme baletne, pune verbalnih pirueta, stilski elegantne, lirične, čeznutljive.
No, pojavljuje se u zbirci i ljubav kao nemogućnost sjedinjenja. Ljubav je sav onaj neizrečeni međuprostor između dvaju bića, ona je uvijek neostvareno savršenstvo. S vremenom nestaje pozlata na prstenu ljubavi – ljubav, naime, započinje kao svečanost nade, vjere, žudne, ali se s vremenom iluzija urušava, čak i do autodestrukcije. Ostaju tuga, suhi herbarij uspomena, zagonetna tišina u kojoj bi ona htjela nešto reći, ali on to ne bi znao čuti (pjesma „Tišina“). U pjesmi „Staza“ ona romantično utire staze kojima on ne može doći, u pjesmi „Proljetna šetnja“ ona gleda dva starca, osunčana i osjenjena uspomenama, i tvrdi da ima netko s kim je htjela tako izgledati, ali nikada neće. U pjesmi „Ničija djeca“ pita se kamo odlaze ljubavni pupoljci, imaju li neku kuću gdje prezime, pamte ili zaboravljaju one čiji su bili. U pjesmi „Ozračje“ boji se otvoriti kutiju s pismima koja dišu prašnjavi zrak, da ne poremeti spavanje i ravnotežu.
jesme o rastanku iznimno su misaone, emotivne, mistične, lirične, ali neke su i kruto realistične, poput pjesme „Rastanak od susreta“ – u toj pjesmi pjesnikinja se obraća svim rastancima, nježnim, užasnim, galantnim, osvetoljubivim, obraća se muškarcima za koje je uzalud kuhala, pa završava: „nećemo se sresti i varati ni sastajati“. Stavlja prkosni uskličnik, proglašava rastanak činjenicom, kako ne bi upadala u zamke patosa napuštenog bića. U Pjesmi „San o kalifornijskoj glisti“ žena se poslije rastanaka vraća samoj sebi – ne želi biti neko ostavljeno nedovršeno biće, nego se spaja sama sa sobom, opjevava samu sebe, svoju zrelost koja je nabujala poput klupka sa svim sačuvanim i pokidanim nitima.
Mnogo je pjesma koje opisuju ljubav kao rutinu – to su pjesme, kako autorica kaže u jednom stihu, „bez čipke i krila“, pjesme isjeckane od kuhanja, prašnjave od pospremanja. Jer „ljubav je sol u kruhu života“. U tim pjesmama ljubav je trivijalna pojava u našem automatiziranom, autističnom vremenu, ona se brzo usvaja, brzo troši, brzo odbacuje u scenografiji kojekakvih pomodarija, preparata, umjetnih dodataka ljubavi. U pjesmi „Žensko vrijeme sadašnje“ pjevat će, otprilike: brzo spavaj, brzo meti brzo kuhaj, brzo rađaj, ljubav je vrijeme, novac… U pjesmi „Darovnica“ nabrajat će pedikere, kozmetičare, šminkere, depilacije kako bi on zavolio njezin njegovani stari leš. U pjesmi „Prigodna prodaja“ reći će: „Kupio si me na rasprodaju plaćajući riječima kao čekovima bez pokrića“.
Te su pjesme prozaične, urbane, „stvarnosne“, jer Ana Horvat prilagođava stil tipu ljubavi o kojoj pjeva. Iznimno je stilski raznovrsna – kada pjeva o enigmi ljubavi, metaforički će zaći u labirinte duše, kada pjeva o trivijalnoj ljubavi, odbacit će sve klasične urese, pisat će kruto realistički, kada piše o počelima, razvit će poetsko-filozofijski ples riječi.
Često se javlja i ljubav kao sudbinska anegdota - to su kratke duhovite pjesme u kojima se ljubav svodi na slikoviti fragment, isječak koji u malo riječi kaže sve. U tim kratkim pjesmama Ana Horvat začudno i pronicljivo, u tren, rendgenski ulazi u smisao ljubavi, u njezinu ukletu sudbu prolaznosti. Pjesme su pisane kao gnome – kratke, mudre sentence koje nas često nasmiju do suza.
U zbirci su i bajkovite ljubavne pjesme o voću i povrću i još štošta… Ana Horvat obuhvatila je ljubav u svim manifestacijama, opjevala ju je svim stilovima, zašla je u njezin nukleus duboko i mudro, ali ju je i prkosno i duhovito odbacila kao iluziju. Tako smo dobili iznimno raznovrsnu ljubavnu liriku koja se plodi u duši, ali se živi u zbilji.
Lada Žigo Španić

Nekoliko dužih, manje poznatih pjesama Ane Horvat iz LJUBILA BIH TE:
ORMAR S HALJINAMA
dio prašne scenografije
utvare kostimi
crna kutija
koju
ne otvaraju mudre
rastvaram širom
oba krila
miris lavande
miris kamfora
okomito položeno vrijeme
haljine koje sam nosila
i koje su mene nosile
mnoge s
tragovima
vatrometnog Chanela 19
i žalobnog Magie noirea
pamučno ljetno razgolićene
mekano vuneno zimske
rupičaste s
moljčevog jelovnika
izletničke
kazališne
vjenčane
uredske
putničke
nekoliko u kojima sam se
osjećala
nadmoćno
ovjekovječene na filmovima
i fotografijama
označene mirisima
umrlih životinja
napuštenih i onih
koji su mene napustili
ljudi
skupocjene
žrtvovane
darovane
svlačene
glupe
korotne i pripremljena
za ukop
pokapane hranom pićem
i suzama
rasparanih
rukava
od grljenja
čedne
trudničke
poletne
tijesne
obijesne
četiri za koje znam
koju sam u
njima
napisala pjesmu
one koje su me
pronijele i
spasile
svilena duga crna
s izrezom na leđima
u obliku
suze
bezdušne
bezlične
zaboravljene
razgovorljive
koketne
ljubičasta
nikada poslije
dotaknuta
neka
čija se tkanina
mrvi u ruci
jedna
siva sa zaostalim
smogom New Yorka
u porubu
nedovršene
neizglačane
prepravljane
nezapažene
neizgužvane
na plavoj s leđa
otisak dijela grafita
s berlinskog zida
kobno crvena iz doba Pariza
koja se nikad
do kraja nije dala svući
bijela s neočišćenim
travnatim
zelenilom
zavodljive
smiješne
prozirne
cvjetne
baletne
ukrašene mačjim i zečjim
dlakama
vlasima
kćeri
muževa ljubavnika prijateljica
i moje mrtve
prirodne boje kose
obično neuspjele
šivene mojom rukom
nikad odjevene
nekome uzalud namijenjene
kupljene samo za
utjehu
urasle u moju kožu
uredno
obješeni
život
RIJEČI
kako su nam
ljubile se
riječi
i kamo nas odvodile
i
što su sve zagrljene
mogle i znale
čak uzvodno
htjele
teći
a kad bi se raštrkale
brzo su si
ruke dale
kako su se
milovale
sve
i dobre i zle
velike
i
sasvim male
bile su nam
ljupkih
vlažnih
radosnih
i važnih
uvijek pune usne
među nas bi
poput pljuska pale
čim bi zaustili
zasjale
i odmah se
ljubit stale
a mi
nikad
ni poljupca
PUTOVANJE NEUTAŽENE
vukla sam ga
uzvodno Cetinom
boje graška
bacala
žutog od brnistre
s vrha Mosora
postidjela
u
Meštrovićevoj galeriji
pred kipom Kiklopa
ispalila u nebo
iz prizemlja Vestibula
vodili smo ljubav
u korskim
sjedalima
iz trinaestog stoljeća
pod Buvininim vratnicama
na morskom pladnju
od starog srebra
izložila sam ga
kiši
na oltaru Svetog Staša
ostavila pismo
stavljala mu
obraz
uz ružičasti cvijet badema
i plavi ružmarina
umivala ga
iz Dioklecijanovog vodovoda
rekla sam mu da je
mahovnjak crveni
kremena spužva
samo sličan ali nikad
poput koralja
prislanjala sam ga
na mlohavu dojku Eve
s Radovanovog portala
šaptala mu nešto bezumno
s romaničke
propovjedaonice
i bacila pod noge lavovima
probadala
sam
njegova pješčana srca
iglama čempresa
i škropila ih
vodom
krstionice Alešija
pogledom sam ga nosila
na Brač
i Šoltu
pronašla mu lik
i pred njim klečala
u kapeli
Ivana Blaženog
oplakivala ga noću
dok se rugao mjesecu
oslonjen na Zlatna vrata
kao da je cvijet morski
perjaničar
a ne obično šilo morsko
i zatekla ga
pri povratku
na istome mjestu
maslinasto slanog
bez ogrebotina
kako
mi govori
preko novina
doista
nije te bilo
kažeš da si putovala
LIRSKI BORDEL
čavrljaju dugo
službenim glasom
i telefonima
izvode na
kave i ručkove
razlažu za stolovima
o svojim ženama
koje su pune razumijevanja
a tako lijepe i nježne
da se
razbole
kad im od propuha
vlas padne sa glave
još
podrobnije
o svojim važnim
poslovima i ciljevima
a
posjećuju me iznenadno i najavljeno
dolaze uglavnom
s
crvenim ružama
duljim od metra
kukaju o djeci
bivšim
suprugama
zamamnim studenticama
koje ih vole manje
poslije ispitnog roka
a što
dokasna u noćima
sezone ljetovanja
po opustjelim kafićima
izlažu mi tečno
kronologije
svojih junačkih ukletih života
o doprinosima
znanosti i revoluciji
koncepcijama svih nenapisanih knjiga
držeći pri tom u džepu
figu na ruci
a što se
muče me navodnim recentnim
strastveno nerazumnim
ljubavnicama
svježim i ustajalim
jedinstveno nezaboravnim
pokojnicama
velikim nesretnim posljednjim
ljubavima
iza
kojih više ništa
ne može biti nalik na san
a što se to
donose male darove pa domeću
i ti moraš naučiti biti
pažljiva
upozoravaju na sve što muškarca
kod žena odvraća i
smeta
prepričavju lascivne dogodovštine
pišu pisamca
završavajuća pusama
i šalju šifrirane razglednice
a
što se to zapravo
provjeravaju rado i naizmjenično
moju opću kulturu i znanja
pomoću
naslova elitnih knjiga i
autora
detalja parničnog postupka
a i preko kombinacija
političke situacije i likovnog događaja
prije četvrt stoljeća
pitaju bi li im usput
ohladila pivo i nešto skuhala
prigovaraju zbog
mojih mačaka pasa pušenja
i dugog
jutarnjeg spavanja
u predasima pomislim
a što se to
zapravo dogodilo
prolaze tjedni i godine
bole me ruke
od slušalica
otvaranja vrata
i poštanskog sandučića
mijenjanja vode u vazama
nitko me ne pita
kako si
da li
ti što treba
nitko ne kaže ni riječi
o mojim objavljenim
zbirkama
samo kad zapnem odgovore
nisam baš sve pročitao
no nađe se poneka dobra slika
nekoliko uspjelih stihova
a što se to zapravo dogodilo na primjer
sinoć kad mi je
odlazila kći
čvrsto sam je zagrlila
a ona mi odvrati
nasmiješena
ljubiš me kao da sam dijete
a ja već imam sina
za laku noć
izljubim
mačke na balkonu
i psa ispod
stola
jedna mi uvijek zaprede
a on uredno mahne repom
sa dvije tri dlake na usnama
zapalim zadnju cigaretu
pa
upitam naglas dokraja razgovijetno
a što se to zapravo
dogodilo
na primjer
s poljupcima
MOLITVA ZEMLJI
budi mi blaga
luckastoj
otrpi još poveću jamu za kraj
ne bih u vatru
svu me je za života prepekla
došla bih ti s
pratnjom
ali cijela
životinje i korijenje volim
na
gozbi neka im dostaje jela
ukopala bih dakle sa sobom
faraonski
sve važnije slike i činove
predstave svojega
smiješnog života
komadić jarbola s ogarkom zavjetne
izviđačke vatre
plesne papučice i opanke od folklora i baleta
jeku aplauza kojemu nisam dala da me satre
fotografije prešano
cvijeće vrpce od buketa
jahaće čizme i stremen iz kaubojske
karijere
tvoje grumenje i kamenčiće s putovanja
sudsku
kroniku i izvješća s tržnice iz moje novinarske ere
prvu
benkicu i ružičaste čarapice moje Tine
tužbe žalbe statute
SAS-ove krcate neznanja
nacrt jednoga zakona zbog kojeg se
nitko do mene ne brine
diplomu tečaja šivanja oružni list i
vozačku dozvolu
dva kratkometražna filma režirana u pogrešnnom
molu
arhivu akcije Spasimo pse iz šinteraja
i mojega
propalog savjetodavnog poduzeća
prijateljice živuće djelomično
a upokojene cijele
ljubavna pisma i ljubavnike s kojima me
pratila sreća
moje pjesme u tvome naručju da pobijele
i
bezuvjetno
Nanuka
uz ostale moje mrtve životinje
vidjet ćeš draga bit će to veseli
debeli šareni sloj
papira
leševa koještarija pozamašan broj
zaruju li na tome mjestu
zatrpat će odmah i premjestiti cestu
budi mi dobra izdrži
još malo
da me ovozemaljski zanos mine
a tada dopusti
zaslužih
bila sam vino u krčagu od tvoje gline
tek veliku
duboku raku te molim
prekritu travom
bez lovora
i prema
jugu s glavom