Ljubila bih te

Ana Horvat, 2018. (foto Gordna Igrec)

LJUBILA BIH TE je zbirka izabranih pjesama Ane Horvat iz njezinih 12 zbirki objavljenih u razdoblju od 1983. do 2013. godine, i to iz: KUTIJE ZA SUNCOKRETE, MALIH PJESAMA, NEKIH DRUGIH RIJEČI, MJERE BLIZINE, KUHARICE ZA ZALJUBLJENE, MODROG PLETERA, ZALJUBLJENOG VOĆA I POVRĆA, PJEŠČANE OGRLICE,.ŠEŠIRA S MAKOVIMA, STABLOPISA, 4 POČELA i ČUČERSKOG HAIKUA ZA EMILY. Pjesme je izabrala njihova autorica.

LJUBILA BIH TE, izabrane pjesme, tiskala su 2017. godine u Zagrebu dva udružena nakladnika: Naklada Đuretić (Biblioteka "Djela") i Studio moderna, urednik knjige je Nikola Đuretić, dizajn N. D. Jesenski, vinjeta na naslovnici djelo je akademske slikarice Ljerke Žingerlin, knjiga ima 360 stranica, a sadrži i ulomke recenzija i kritika o pojedinačnim zbirkama Ane Horvat.

Ana Horvat, postpromocijska reklama knjige LJUBILA BIH TE u rujnu 2018.

 

 

Predstavljanje knjige izabranih ljubavnih pjesama Ane Horvat (iz 12 zbirki) LJUBILA BIH TE dana 27. ožujka 2018. u Društvu hrvatskih književnika.

---

"Ljubila bih te" - Maja Tisaj i Slavko Nedić

"Zauvijek sam tvoja" - Ivana Sopta i Slavko Nedić

Pjesnički Band Aid, 38 pjesnikinja s pjesmom Ane Horvat "Ljubila bih te" na manifestaciji PJESNIKINJE U LISINSKOM 24. rujna 2019.

Skladatelj i giratist Slavko Nedić objavio je ovu svoju fotografiju na svojem FB profilu u kolovozu 2018. uz komentar: "Onaj osjećaj kad nakon Mise sjedneš na terasu i uz kavu i krasnu knjigu (Ana Horvat "Ljubila bih te") dodatno hraniš dušu."

Slavko Nedić objavio je u kolovozu 2018. na FB-u i komentirao ovu fotografiju: "Još bolji osjećaj - kad kćer "zaraziš" dobrom poezijom. Jedan od bisera iz zborke "Ljubila bih te" koju je napisala Ana Horvat."

U REPUBLICI, časopisu za književnost, umjetnost i društvo br. 7-8 iz 2019. u rubrici KRITIKE objavljen je tekst Lade Žigo Španić o izabranim pjesmama Ane Horvat LJUBILA BIH TE pod naslovom "Ljubav s krilima na nebu i s nogama na zemlji"

---

LADA ŽIGO ŠPANIĆ, o zbirci

Ana Horvat, Ljubila bih te
Ljubav s krilima na nebu i s nogama na zemlji!

Ana Horvat, pravnica i književnica, osnivačica privatnog savjetovališta za žene „Eva“, osnivačica udruge za zaštitu napuštenih životinja „Druga prilika“, organizatorica virtualne antologije „Hrvatska ljubavna lirika“ (koju financira iz svoje mirovine), objavila je do sada petnaest zbirki poezije (od toga dvije slikovnice za djecu), roman Podsuknja, zbirku priča Pismopriče te važne, nezaobilazne antologie: Subića, Stablopis, More mora i Oblizujući suze.

Izabrane pjesme Ane Hrvat Ljubila bih te obuhvaćaju pjesme iz njezinih mnogih zbirki, npr. Kutija za suncokrete, Male pjesme, Neke druge riječi, Mjera blizine, Kuharica za zaljubljene, Modri pleter itd.

Kako načelno tretirati ljubavnu poeziju Ane Horvat u kontekstu cjelokupne hrvatske ljubavne lirike?

Prije svega, uglavnom se opjevava ljubav iz ženskoga kuta, odnosno progovara ženski glas koji je rijedak u hrvatskoj ljubavnoj lirici do najnovijih dana (mnoge pjesnikinje danas pišu o ljubavi u skladu sa oslobađanjem ženstva, za što je velikim dijelom zaslužna i feministička borba za ženska prava. Tako će Ana Horvat spomenuti u svojoj poeziji Ericu Jong i Doris Lessing, jedne od autorica koje su utjecale na spisateljice diljem svijeta).

Kako ljubav može oblikovati, preoblikovati, usrećiti, unesrećiti žensko biće? Dok je u tradicionalnoj lirici u prvom planu zaljubljeni muški subjekt, a žena je negdje u pozadini (kao vila, gospa, ideal…), u ovoj zbirci u prvom je planu žena, dok su muškarci (muževi, ljubavnici…) u drugom planu, kao nužna (su)bića i prateće sjene što utječu na esenciju ženskoga subjekta.

Zbirka izabranih pjesama Ljubila bih te također pristupa ljubavi i tradicionalno, odnosno romantično i metafizički (ukrašena je atributima prirode), no Ana Horvat često ljubavi skreše krila, pa se ona stropošta u zbilju, da vidimo kako to izgleda i u praksi. Dakle, za razliku od tradicionalne ljubavne lirike koja je uglavnom duhovna (muška) lirika, prepunjena čežnjom za neosvojivom ženom, Ana Horvat opjevava i filozofiju i praksu ljubavi! Ljubav nije samo nebo, žudnja, nego i zemlja na kojoj valja saditi, prikupljati plodove, ali i čupati sav korov što ga nesretna ljubav ostavlja za sobom.

Ljubav u poeziji Ane Horvat nije samo u duši – ona je i u kuhinji gdje žena peče kolače, i na livadi punoj krizantema, i u mjesečini, i u postelji, i pored maloga stola sa svjetiljkom i u kozmetičkom salonu… Ana Horvat u svojim ispovjednim pjesmama (u kojima se obraća Drugom) opjevava ne samo esenciju ljubavi, nego i njezinu svakodnevicu, pa su zato pjesme dinamične, živopisne, odnosno imaju kretnje, ritam, okus, miris, boju, sliku, tj. veoma su nam zorne i bliske.

Zbirka Ane Horvat daje sve fenomene ljubavi. Pjesme su zaigrane poput leptira koji sada slijeće na livadu, sada ulazi u sobu, sada u kuhinju, pa opet oblijeće prirodu. Daju se svi aspekti ljubavi - poetski, svakodnevni, bračni, vanbračni, metafizički, fizički, misaoni, emotivni, veseli, neveseli… A i žena zadobiva mnoštvo uloga – vjerna žena, nevjerna žena, žena-pralja, žena-kuharica, žena-ljubavnica, sretna i nesretna žena…

Ana Horvat često uzvisuje ljubav kao počelo (što kazuje i zbirka „Počela“) – opisuje kozmičku ljubav praelemenata (vode, zemlje, vatre, zraka), kako bi uzdigla prirodu u vječnom ciklusu u kojemu nam ona daruje harmoniju. U ovakvim pjesmama osjećamo milijune iskonskih poljubaca, preplavljuje nas osjećaj metafizičke ljubavi duše i prirode. To su poetsko-filozofske pjesme. Tu spadaju i pjesme o stablima iz zbirke „Stablopis“.

Ana Horvat često opjevava ljubav kao sjedinjenje s drugim – to su romantične pjesme o odanosti, vjeri, davanju cijeloga bića Drugom, o bezuvjetnoj ljubavi. Te su pjesme baletne, pune verbalnih pirueta, stilski elegantne, lirične, čeznutljive.

No, pojavljuje se u zbirci i ljubav kao nemogućnost sjedinjenja. Ljubav je sav onaj neizrečeni međuprostor između dvaju bića, ona je uvijek neostvareno savršenstvo. S vremenom nestaje pozlata na prstenu ljubavi – ljubav, naime, započinje kao svečanost nade, vjere, žudne, ali se s vremenom iluzija urušava, čak i do autodestrukcije. Ostaju tuga, suhi herbarij uspomena, zagonetna tišina u kojoj bi ona htjela nešto reći, ali on to ne bi znao čuti (pjesma „Tišina“). U pjesmi „Staza“ ona romantično utire staze kojima on ne može doći, u pjesmi „Proljetna šetnja“ ona gleda dva starca, osunčana i osjenjena uspomenama, i tvrdi da ima netko s kim je htjela tako izgledati, ali nikada neće. U pjesmi „Ničija djeca“ pita se kamo odlaze ljubavni pupoljci, imaju li neku kuću gdje prezime, pamte ili zaboravljaju one čiji su bili. U pjesmi „Ozračje“ boji se otvoriti kutiju s pismima koja dišu prašnjavi zrak, da ne poremeti spavanje i ravnotežu.

jesme o rastanku iznimno su misaone, emotivne, mistične, lirične, ali neke su i kruto realistične, poput pjesme „Rastanak od susreta“ – u toj pjesmi pjesnikinja se obraća svim rastancima, nježnim, užasnim, galantnim, osvetoljubivim, obraća se muškarcima za koje je uzalud kuhala, pa završava: „nećemo se sresti i varati ni sastajati“. Stavlja prkosni uskličnik, proglašava rastanak činjenicom, kako ne bi upadala u zamke patosa napuštenog bića. U Pjesmi „San o kalifornijskoj glisti“ žena se poslije rastanaka vraća samoj sebi – ne želi biti neko ostavljeno nedovršeno biće, nego se spaja sama sa sobom, opjevava samu sebe, svoju zrelost koja je nabujala poput klupka sa svim sačuvanim i pokidanim nitima.

Mnogo je pjesma koje opisuju ljubav kao rutinu – to su pjesme, kako autorica kaže u jednom stihu, „bez čipke i krila“, pjesme isjeckane od kuhanja, prašnjave od pospremanja. Jer „ljubav je sol u kruhu života“. U tim pjesmama ljubav je trivijalna pojava u našem automatiziranom, autističnom vremenu, ona se brzo usvaja, brzo troši, brzo odbacuje u scenografiji kojekakvih pomodarija, preparata, umjetnih dodataka ljubavi. U pjesmi „Žensko vrijeme sadašnje“ pjevat će, otprilike: brzo spavaj, brzo meti brzo kuhaj, brzo rađaj, ljubav je vrijeme, novac… U pjesmi „Darovnica“ nabrajat će pedikere, kozmetičare, šminkere, depilacije kako bi on zavolio njezin njegovani stari leš. U pjesmi „Prigodna prodaja“ reći će: „Kupio si me na rasprodaju plaćajući riječima kao čekovima bez pokrića“.

Te su pjesme prozaične, urbane, „stvarnosne“, jer Ana Horvat prilagođava stil tipu ljubavi o kojoj pjeva. Iznimno je stilski raznovrsna – kada pjeva o enigmi ljubavi, metaforički će zaći u labirinte duše, kada pjeva o trivijalnoj ljubavi, odbacit će sve klasične urese, pisat će kruto realistički, kada piše o počelima, razvit će poetsko-filozofijski ples riječi.

Često se javlja i ljubav kao sudbinska anegdota - to su kratke duhovite pjesme u kojima se ljubav svodi na slikoviti fragment, isječak koji u malo riječi kaže sve. U tim kratkim pjesmama Ana Horvat začudno i pronicljivo, u tren, rendgenski ulazi u smisao ljubavi, u njezinu ukletu sudbu prolaznosti. Pjesme su pisane kao gnome – kratke, mudre sentence koje nas često nasmiju do suza.

U zbirci su i bajkovite ljubavne pjesme o voću i povrću i još štošta… Ana Horvat obuhvatila je ljubav u svim manifestacijama, opjevala ju je svim stilovima, zašla je u njezin nukleus duboko i mudro, ali ju je i prkosno i duhovito odbacila kao iluziju. Tako smo dobili iznimno raznovrsnu ljubavnu liriku koja se plodi u duši, ali se živi u zbilji.

Lada Žigo Španić

Vinjeta Ljerke Žingerlin na naslovnici izabranih pjesama LJUBILA BIH TE

Nekoliko dužih, manje poznatih pjesama Ane Horvat iz LJUBILA BIH TE: