Ana Horvat, 2013. (foto: Vlatka Poljanec)
ČUČERSKI HAIKU ZA EMILY* je prva zbirka haiku pjesama Ane Horvat. Sadrži 144 pjesme. Uvodnu pjesmu KAO EMILY napisala je pjesnikinja Darija Žilić, a završnu ZA EMILY I MENE autorica zbirke.
Pet pjesama nadahnutih životinjama uvršteno je u svjetsku animalističku antologiju pod naslovom EVERY CHICKEN, COW, FISH AND FROG, Animal Rights Haiku.
* Emiliy Dickinson je omiljena američka pjesnikinja Ane Horvat. Živjela je od 1830. do 1886. (poput Ane u zadnjoj četvrtini života u Čučerju) sama na osami i, između ostaloga, pisala pjesme biljkama i životinjama.
ČUČERSKI HAIKU ZA EMILY, Vlastita naklada Đuretić, Zagreb, 2013., urednik Nikola Đuretić, dizajn naslovnice N. D. Jesenski, 98 stranica.
Nikola Đuretić, književnik, nakladnik i urednik prve haiku zbirke Ane Horvat.
22. svibnja 2013. predstavljanje zbirke pjesama ČUČERSKI HAIKU ZA EMILY u Društvu hravatskih književnika (od lijeva na desno: Tomislav Maretić, Boris Nazansky, Ana Horvat, Nikola Đuretić i Enes Kišević).
Ana Horvat na promociji s razrednicom i profesoricom hrvatskog jezika Asjom Petrović
Nakon predstavljanja zbirke 2013. u DHK, Ana Horvat s prijateljicama Ljerkom Alajbeg i Zorkom Proštenik
Poslije predstavljanja (od lijeva udesno) Milan Červinka, Ana Horvat, Asja Petrović i Enes Kišević - pjesnik i dramski umjetnik koji je nadahnuto interpretirao haiku pjesme iz zbirke.
Ana Horvat na predstavljanju haiku-zbirke, 2013.(foto: Mladen Proštenik)
Neke od haiku pjesama iz zbirke ČUČERSKI HAIKU ZA EMILY i dvije pjesme posvećene američkoj pjesnikinji EMILY DICKINSON objavljene u zbirci:
Šal mjesečine
samilosno omata
jelu i cedar
Nisko nad morem
kad lastavica leti
čeka poljubac
U pepeljari
počivaju u miru
bivši poljupci
Vedar je suton
idem po košaricu
za zvijezdice
Napušteni pas
brani udomitelja
od bivšeg gazde
Leptir na čelu
začuđen i prelijep
čita mi misli
Proljetni vjetrić
pomaže ljubicama
da se poljube
Voluharice
pojedoše posvetu
u dragoj knjizi
Biser prstena
zadrhti i izronjen
iz vode kade
Tratinčica bi
postala ivančica
da je voljena
Na trnu ruže
mjehurić sapunice
završio let
U boji lana
plave se krajolici
od oka moga psa
(In memoriam Azuru)
Na ušnoj resi
začuđen se smiješi
mrav u jantaru
Izlog mesnice
dvije svinjske polovice
drže se za ruke
Darija Žilić
KAO EMILY
Da mogu, živjela bih kao Emily,
među pticama i pčelama u vrtu,
na stolici kraj vinove loze.
Ne bih se micala odatle i bio bi to
sasvim dovoljan prostor za mene.
Pila bih vodu, jela prežganu juhu
i nosila uvijek istu sivu haljinu.
Okupljala bih drugove da u rano
popodne, ispod bora, zborimo
o jezerskim pjesnicima.
U ranim večerima slušala bih
zvukove ćuka i tjerala raširenih
ruku svrake koje zauzimaju tuđa
gnijezda. Da mogu, živjela bih
kao Emily, ispod hrasta i čekala
smrt s licem sretne djevojčice.
Ana Horvat
ZA EMILY I MENE
ako sada nisam znala
ili mi nije bilo suđeno
da li će me poslije
voljeti
hoće li naći
i kako će pročitati
moje zapise
na stijeni pećine
Vijenac 519
23. siječnja 2014.
Književnost
Haiku-poezija Ane Horvat
Osebujne poetske sinteze
Ljerka Car Matutinović
Bez obzira na sve ovovremenske varijacije perturbacija globalističkih najezda i sve dubljeg poniranja u srž života koji se kaotičnorastvara kao da je podvrgnut tzv. magnetskoj rezonanci što nesmiljeno otkriva patološke promjene u ljudskom organizmu i u organizmu svijeta, poezija će usprkos svemu ostati jedinstven izbor postojanja koji će taj skučen i načeti život makar i fiktivno osloboditi od straha i svakovrsnih nedaća, učinivši ga „jestivim“ na razini mogućeg–nemogućeg i u tom kontrapunktu osjećajnog dovesti do svojevrsna ushita životom, što je samo po sebi paradoks.
Izd. Vlastita naklada Đuretić, Zagreb, 2013.
Nova knjiga Ane Horvat pod osebujnim naslovom Čučerski haiku za Emily, u tolikoj je mjeri individualna da se po njoj prolaznost življenja, taj beskonačni circulus vitiosus čini podnošljivim kao „gnijezdo u draču“, u kojem još ima mjesta za neke transcendentne valere koje promiče poezija, oduvijek otvorena za neka sudbinska pitanja.
Stotinjak haiku-kompozicija (a o haikuu kao pjesničkoj formi napisano je na stotine stranica pa se sad neću time baviti!), iz pritajene tjeskobne napetosti koja prati pisanje i žudnju da se izabranim, esencijalnim riječima ovlada stresom prožeta zbilja, dovodeći se izvornim, imaginativnim razmišljanjem na čistinu promatranja sebe
Pišem da bih se
utješila ne stoga
da ostane trag
Doista, pjesnikinja zna da pisanje poezije nije samo „preživljavanje“, već život sam. U subjektivnom (pjesničkom) dodiru objektivne stvarnosti dolazi do oduhovljenog spajanja u kojem je sam fenomen prošlosti zanemaren da bi ustupio mjesto postojanju bića i nezaustavljivoj prolaznosti:
U psećem oku
sva je mudrost svemira
i jad planeta
Ta osebujna poetska sinteza nije samo zaustavljena slika imaginacije, već i predanost pisanju koje krijepi, vraća snagu.
Poseban i životvorni „začin“ zbirci jest pjesma Kao Emily, otisnuta na početku knjige. Ta izvrsna pjesma pjesnikinje i esejistice Darije Žilić, odabrana maštovitim i budnim okom pjesnikinje Ane Horvat, kvintesencija je cijele zbirke Čučerski haiku za Emily:
Da mogu živjela bih kao Emily,
među pticama i pčelama u vrtu
na stolici kraj vinove loze.
---------------
U ranim večerima slušala bih
zvukove ćuka i tjerala raširenih
ruku svrake koje zauzimaju tuđa gnijezda…
Jednostavnost poetskog iskaza sukladna je oduhovljenom svijetu Ane Horvat i stvarnom životu koji je odabrala: „Sa svojim psima i mačkama i divljim životinjama živi u parku prirode Medvednica u Čučerju Gornjem pokraj Zagreba.“
Zato se posljednja pjesma Za Emily i mene (Emily Dickinson) iščitava kao sudbonosna poetska „igra“ osobnosti sa prolaznošću života u kojoj su vrijednosti proživljavanja i preživljavanja – konstanta:
ako sada nisam znala / ili mi nije bilo suđeno / da li će me poslije/ voljeti / hoće li naći / i kako će pročitati / moje zapise /na stijeni pećine