4 počela

Ana Horvat, 1999. (Foto: Tina Pavić)

4 počela sadrže stotinjak pjesama Ane Horvat o vodi, vatri, zraku i zemlji, dakle, o prapočecima svijeta, razvrstanih po poglavljima slijedećih naslova: 36 vodenih pjesama i jedna vodoupitna, Vatrene i dimne pjesme, Zračnozrakaste pjesme i 26 zemljano zemaljskih pjesama.

Urednica zbirke Maja Gjerek napisala je u pogovoru ovoj knjizi pod naslovom Srce pjesnikinje kao peto počelo:

(...) Jednako su suptilno, kroz riječi Ane Horvat, izgovorila svoju bit i povezanost sva četiri počela, u ovoj nadahnutoj zbirci pjesama, i stoga joj možemo samo čestitati i zahvaliti, što je tako pažljivo osluškivala i gledala, i toliko voljela.

Svako od opjevanih praelemenata predstavit ćemo na ovome mjestu s nekoliko pjesma Ane Horvat..

---

4 POČELA, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2003., uredništvo: Mate Ganza, Maja Gjerek, Borben Vladović, pogovor Maja Gjerek, 170 stranica

---

Urednici zbirke pjesama 4 POČELA: Borben Vladović, Maja Gjerek i Mate Ganza na predsavljanju zbirke u Društvu hrvatskih književnika 17. veljače 2004.

Slijeva na desno Maja Gjerek, Ana Horvat i Ružica Cindori na događanju u DHK.

NEKOLIKO VODENIH, VATRENIH, ZRAČNIH I ZEMLJANIH PJESAMA iz zbirke 4 POČELA:

---

Vodene pjesme

---

Vatrene pjesme

---

Zračne pjesme

---

Zemljane pjesme

Iz recenzija i kritika:

(...)Bitno je već na početku ovoga uvodnog sloga istaći stvoreni dojam kako te vodene pjesme nisu nimalo vodnjikave i zagušljivo dimne, banalno prozračne ili zemno maglovite. Napotiv, toliko su neslučajane - koliko i duhovito krepke, gotovo blažene i senzibilne u prasku riječi i naglašenog lirskog kondenzata. Ta poezija nije rasplinuta po dužini i širini tako klasičnih elemenata postanja kako bi čitatelj mogao očekivati s obzirom na preopćenite oznake same motivike. Konačno, pjesnički postupak Ane Horvat svodi se na lapidarne izričaje, na stihovne sažetke i misaone odgonetke. (...)To su stihovi naoko sitnog ali istovremeno dubokog nanosa asocijacija i potencijalnih sveobuhvatnijih metafora. Igra je tu u kombinaciji dojmova i opsjednutog pjesničkog pristupa tako velebnoj pojavi kao što je voda. (...)Valja naglasiti kako je tema vode vječna poput nje same i tako na simboličan način prijemljiva i podatljiva, no time isto tako adekvatno zahtjevnija u artističkom smislu. Drugi ciklus po redu, Vatrene i dimne pjesme, uvlači nas u zonu erotike i tako na adekvatan način poosobljuje element vatre, kao prožimanja intimiteta i životnog sučeljavanja. U nekim će se dijelovima ovoga ciklusa preobraziti ritam i s mnogo otvorenijeg supstrata težiti dužini. Ipak, pjesnikinja multiplicira svoju spremnu igru na zadane si teme vatrospoznaje bez zastoja, idući kao po stepeništu pojavnosti bržim koracima u stihovanje. (...)Stihovi su u Zračnim pjesmama zaigrani slobodnije i mahom sugestivnije. Htio bi ukazati na takve izražajne domete kao što su "zrak u kutiji čuva pisma" ili "zrak obavlja poslove smetlara" s kojima se fluidno zrcali pjesnički metaforički smisao i spontanitet. Istina, u neku ruke ovdje se taloži već isprobani nadrealistički recept, ali treperavost pjesama duboko negdje u srži pjesničkog očitovanje iskazuje svoje tajne izvore impresionantim slikama od riječi.(...) (...)Na kraju dolaze Zemljane pjesme. (...) Međutim, ne teče ovdje sve u znakovitom nekom verbalnom samosmislu, jer pjesnikinja ponovno varira opći predznak s kolokvijalnim detaljima. (...) U glavnini gledajući očito da je posrijedi potreba sasvim nove sinteze već poznatih i toliko uporabnih motiva i tema - samo se onda preoblikovanje riječi s mudrim naznakama prostire istančanijim poetskim poprištem. Evidentno sabirući ukrasi pjesmotočja kao što su sigmatizirani izrazi "treba vjerovati u kišu" ili "plesači u zrakama sunca" obogaćuju završnicu ovakva ciklusa pogotovo s pjesmom "Molitva" koja odudara od cjelokupnog pjesničkog stila autorice. Da, odudara, ali istovremeno ukazuje na mogućnosti jednog drugog, manje uporabljivog izraza ali nikad dostatno sadržajnog, dokučivog i komunikativnog. Naravno, u poetskom smislu, jer je jedini tvorac svoga izraženog reda i nereda - sam pjesnik, a Ana Horvat uspjelo otkriva njene tajne pjesničkog umijeća i u neku ruku na čitanje i razmišljanje o pjesništvu uopće.

Miroslav Mađer, 2002.

---

(...)Zbirka Ane Horvat 4 počela prirodno počinje ciklusom vodenih pjesama, onim prapočetkom koji kao da priziva u sjećanje stvaranje svijeta, kad je još samo Duh lebdio nad vodama. Zaljubljena u vodu i njenu blagost i čudesnost istodobno, pjesnikinja poput kapi ili valova niže stihove posvećene njenom prozirnom veličanstvu (...)Blagotvornu i preobražujuću tajnu voda Ana Horvat je opjevala kroz dvije biserne minijature (Ključ i Uspomene)(...) No prava priroda vode, za pjesnikinju i njeno nadahnuće, neodvojiva je od ljubavi. To je ono sveto mjesto susreta božanskog prapočela s ljudskim srcem, kad obična kap vode postaje suza... (...) i, istodobno, radost poljupca...(...) Metafizički poljubac vode doživljaj je u pjesnikinjinom srcu, nezaboravan, iz kog će kao vodene iskre, prsnuti još dvije dijamantno čiste minijature... (Rane i Budućnost). (...) Drugi ciklus okuplja Vatrene i dimne pjesme, za koje pjesnikinja (u zagradi) duhovito i gorko-slatko dodaje da su sve izvrsne za potpalu, ne zaboravljajući da je vatra progutala već mnogo papira s napisanim pjesmama, pa i knjige. (...) Ana Horvat ističe usamljenost personificirane vatre, zbog koje gori uspravna/i ravnodušno/ želi/ ostati takva (...) Čak i ukroćena i prizemljena u ljudski svijet, kao svjetiljka u istoimenoj pjesmi, zadržava svoju najčudesniju vrlinu, uz toplinu, onu da stvara svjetlo. (...)Nakon crne uloge vatre u ljudskoj u povijesti (Lomače), pjesnikinja se podsjeća i one intimnije (Vatrospoznajna), a ispisuje i jednu bespoštedno iskrenu (Vatrogasni savez)...(...) Možda dvije najvrednije pjesme iz ovog ciklusa su ona Brak iz koristoljublja, duhovita misao o vezi vatre i zraka, u kojoj samo ona ne može bez njega, no ne i obratno, te antologijska Rođenje vatre koju treba u cijelosti citirati, i po mogućnosti zapamtiti: iz udara/plamenčića/ili trljanja/rađa se//stavljam ulje pa ruku/ u vatru/da ime veze/s ljubavlju. Zar bi netko nakon svega mogao u to posumnjati, kao i u iskrenost i svježinu stihova Ane Horvat.Treći ciklus zbirke o počelima naslovljen je kao Zračnozrakaste pjesme (i pet šest treperavih), s razlogom, jer stihovi kao da se natječu međusobno koji će dalje odlebditi ili čak poletjeti u slavljenju trećeg elementa, zraka, čiju posebnost unutar četiri počela Ana Horvat odlično ističe u pjesmi Prijeteće nespoznato: ne kaže se/bilo je nečega/u zemlji vatri ili vodi/uzrečica glasi/bilo je nečega/u zraku. (...)

I mada se u uvom ciklusu pojavljuje i vjetar kao zavodnik, i propuh koji se ponaša kao duh; jedna ljubavno-egzotična fatamorgana koja se baš divno/ rimuje/ s Ana , i ples u kom pokreti miluju zrak sve dok se ne preda zagljaju tijela, najbolja ga poantira pjesma od samo dva stiha, ova, Zračnoljubavna: za tebe/dišem. Četvrto, ujedno posljednje počelo, zemljano, (...) kao da je po svemu najbliskiji pjesnikinjinom temperamentu i doživljaju života kao radosno-tužne igre na čvrstoj lopti, u naručju majčice zemlje.(...) I u ovom ciklusu nekoliko je onih pjesama koje s pravom možemo nazvati osobito uspjelima i upozoriti na njih antologičare (Potres, Zemljin glas, Izdvojenost). Posebnu pozornost treba na kraju posvetiti pjesmi Molitva zemlji ...(...) Jednako su suptilno, kroz riječi Ane Horvat, izgovorila svoju bit i povezanost sva četiri počela, u ovoj nadahnutoj zbirci pjesama, i stoga joj možemo samo čestitati, i zahvaliti, što je tako pažljivo osluškivala i gledala, i toliko voljela.

Maja Gjerek, 2003.