 4
počela
Društvo hrvatskih književnika, 2003.
4
počela sadrže stotinjak pjesama Ane Horvat o vodi, vatri, zraku i zemlji, dakle,
o prapočecima svijeta, razvrstanih po poglavljima slijedećih naslova: 36 vodenih
pjesama i jedna vodoupitna, Vatrene i dimne pjesme, Zračnozrakaste pjesme i 26
zemljano zemaljskih pjesama. Urednica
zbirke Maja Gjerek završava pogovor ovoj knjizi Srce pjesnikinje kao peto počelo:
Jednako
su suptilno, kroz riječi Ane Horvat, izgovorila svoju bit i povezanost sva četiri
počela, u ovoj nadahnutoj zbirci pjesama, i stoga joj možemo samo čestitati i
zahvaliti, što je tako pažljivo osluškivala i gledala, i toliko voljela. Svako
od opjevanih praelemenata predstavit ćemo s po jednom pjesmom Ane Horvat.
|
Naslovnica
zbirke: 4 počela
| 
| ZANIMLJIVOSTI Naredba sve
iz
mene proisteklo
pramajka voda
reče i
život
i krv
i suze
i znoj
i mlijeko u
spomen
za slavu mi
zauvijek
treba da teče
|
| ZANIMLJIVOSTI Osamljenost na
zemlji je
voda
osamljena
valja se
ranjava
kamenim koritima
izvire
ponire
baca
se stijenjem
nudeći očajna
suncu usne
da je isparenu
vrati
pod
pazuho
neba
|
| ZANIMLJIVOSTI Rane izvori
su
rane zemljine
za koje
konca i igala
nema
|
| ZANIMLJIVOSTI Razlog samo
da bi
ponovno rasla
voda
padne
|
| ZANIMLJIVOSTI Podsjetnici poljupci
su
vlažni
da podsjete
na početak
svijeta
|
| ZANIMLJIVOSTI Ognjište zemaljskog
podrijetla
a nebeskoga groba
za plamsaj
vatra
krvi ište živo
je srce
žrtva
njezino prirodno
ognjište
|
| ZANIMLJIVOSTI Za
utjehu vatra
je
siroče
sirota
nikoga svoga
nema
zbog toga
sjaji
sama
se grije za utjehu
joj je dana
mudrost
i
pohotna
ljepota
|
| ZANIMLJIVOSTI Pepeljara najčešće
okrugli
stakleni
grob
mojih nedosegnutih
poljubaca
|
| ZANIMLJIVOSTI Vatromet vatromet
je
svijetleći buket
nešto
kao let žeravica
nalik na
cvijet
|
| ZANIMLJIVOSTI Brak
iz koristoljublja za
jednim samo
vatra žudi
prividno
nježan i trajan je
njihov brak
no
oboje znaju
bez njega
samo ona gubi pogodili
ste
on zove se
zrak
|
| ZANIMLJIVOSTI Zastave
itd. ne
zna se
kako bi sve to završilo
s
jedrima
ratovima
velovima
osvojenim
vrhuncima
izborima
raspletenom kosom da
vjetra
nije
|
| ZANIMLJIVOSTI Ozračje zrak
u kutiji
čuva pisma svakomu je listu
postelja
nježno
im žuti stranice
polako blijedi tintu
posipa ih sedefastim
puderom prašine
nemicanjem
ublažava
im smisao i ton zrak u kutiji za pisma
iz
vremena je kad su dolazila
oni si pripadaju
ne otvaram
ne remetim
sklad
|
| ZANIMLJIVOSTI Prijeteće
nespoznato ne
kaže se
bilo je nečega
u zemlji vatri ili vodi
uzrečica glasi bilo
je nečega
u zraku
|
| ZANIMLJIVOSTI Strujanje onaj
koji
me ljubio
na mene danas
odmahuje rukom zrak
pomaknut
tom
kretnjom
u mojem prozoru
gasi svijeću
|
| ZANIMLJIVOSTI Ples je
zavođenje
ljubakanje s prostorom
nagibi
koraci
skokovi
vrtnje
miluju
zrak
podaju se
snube ga
sve dok se ne preda
zagrljaju tijela
|
| ZANIMLJIVOSTI
Sila teža zemlja
k sebi
privlači
pa je na njoj
ples radosti
težak
skokovi
kratki
i opasni
i uvijek
svršavaju
padom
|
| ZANIMLJIVOSTI
Izdvojenost poput
zemlje
u zaboravljenim
loncima za cvijeće
svaki u svojoj sobi
isušeni
čekamo o
nama
više
ne ovisi ništa
|
| ZANIMLJIVOSTI
Mirisi zemlja
miriše zamamno
uvijek ispočetka godišnjim
dobima
mjesečinom
snijegom
kišom otmjeno
na
srebro
nadu
rađanje i smrt po nedočekanim
ljubavima
po osušenim poljupcima
suzdržano
u prolazu katkad zamiriše kamo
li ide
koga je zavesti
naumila
|
| ZANIMLJIVOSTI Stope u
tvojim su stopama
moje
okrenute
u suprotnom smjeru
a zamišljali smo
da
šećemo podruku
ispod kišobrana treba vjerovati
u
kišu
i da je zemlja
okrugla
|
| ZANIMLJIVOSTI Happy
end otkad
sam kupila
svoju krišku zemaljske kugle
sadim stabla
s pristojnim razmakom
za
svakog bivšeg ljubavnika
po jedno i napokon
sve
je u redu umjesto pjesama
svaki ima svoj
rastući spomenik
a moji ukućani
dovoljno kore
za brušenje pandža
i
okomica
za podizanje nogu
|
| |
(...)Bitno je već na početku ovoga uvodnog sloga istaći stvoreni dojam kako te
vodene pjesme nisu nimalo vodnjikave i zagušljivo dimne, banalno prozračne ili
zemno maglovite. Napotiv, toliko su neslučajane - koliko i duhovito krepke, gotovo
blažene i senzibilne u prasku riječi i naglašenog lirskog kondenzata. Ta poezija
nije rasplinuta po dužini i širini tako klasičnih elemenata postanja kako bi čitatelj
mogao očekivati s obzirom na preopćenite oznake same motivike. Konačno, pjesnički
postupak Ane Horvat svodi se na lapidarne izričaje, na stihovne sažetke i misaone
odgonetke. (...)To
su stihovi naoko sitnog ali istovremeno dubokog nanosa asocijacija i potencijalnih
sveobuhvatnijih metafora. Igra je tu u kombinaciji dojmova i opsjednutog pjesničkog
pristupa tako velebnoj pojavi kao što je voda. (...)Valja naglasiti kako je tema
vode vječna poput nje same i tako na simboličan način prijemljiva i podatljiva,
no time isto tako adekvatno zahtjevnija u artističkom smislu. Drugi ciklus po
redu, Vatrene i dimne pjesme, uvlači nas u zonu erotike i tako na adekvatan način
poosobljuje element vatre, kao prožimanja intimiteta i životnog sučeljavanja.
U nekim će se dijelovima ovoga ciklusa preobraziti ritam i s mnogo otvorenijeg
supstrata težiti dužini. Ipak, pjesnikinja multiplicira svoju spremnu igru na
zadane si teme vatrospoznaje bez zastoja, idući kao po stepeništu pojavnosti bržim
koracima u stihovanje. (...)Stihovi su u Zračnim pjesmama zaigrani slobodnije
i mahom sugestivnije. Htio bi ukazati na takve izražajne domete kao što su "zrak
u kutiji čuva pisma" ili "zrak obavlja poslove smetlara" s kojima
se fluidno zrcali pjesnički metaforički smisao i spontanitet. Istina, u neku ruke
ovdje se taloži već isprobani nadrealistički recept, ali treperavost pjesama duboko
negdje u srži pjesničkog očitovanje iskazuje svoje tajne izvore impresionantim
slikama od riječi.(...) (...)Na kraju dolaze Zemljane pjesme. (...) Međutim, ne
teče ovdje sve u znakovitom nekom verbalnom samosmislu, jer pjesnikinja ponovno
varira opći predznak s kolokvijalnim detaljima. (...) U glavnini gledajući očito
da je posrijedi potreba sasvim nove sinteze već poznatih i toliko uporabnih motiva
i tema - samo se onda preoblikovanje riječi s mudrim naznakama prostire istančanijim
poetskim poprištem. Evidentno sabirući ukrasi pjesmotočja kao što su sigmatizirani
izrazi "treba vjerovati u kišu" ili "plesači u zrakama sunca"
obogaćuju završnicu ovakva ciklusa pogotovo s pjesmom "Molitva" koja
odudara od cjelokupnog pjesničkog stila autorice. Da, odudara, ali istovremeno
ukazuje na mogućnosti jednog drugog, manje uporabljivog izraza ali nikad dostatno
sadržajnog, dokučivog i komunikativnog. Naravno, u poetskom smislu, jer je jedini
tvorac svoga izraženog reda i nereda - sam pjesnik, a Ana Horvat uspjelo otkriva
njene tajne pjesničkog umijeća i u neku ruku na čitanje i razmišljanje o pjesništvu
uopće. |
(...)Zbirka
Ane Horvat 4 počela prirodno počinje ciklusom vodenih pjesama, onim prapočetkom
koji kao da priziva u sjećanje stvaranje svijeta, kad je još samo Duh lebdio nad
vodama. Zaljubljena u vodu i njenu blagost i čudesnost istodobno, pjesnikinja
poput kapi ili valova niže stihove posvećene njenom prozirnom veličanstvu (...)Blagotvornu
i preobražujuću tajnu voda Ana Horvat je opjevala kroz dvije biserne minijature
(Ključ i Uspomene)(...) No prava priroda vode, za pjesnikinju i njeno nadahnuće,
neodvojiva je od ljubavi. To je ono sveto mjesto susreta božanskog prapočela s
ljudskim srcem, kad obična kap vode postaje suza... (...) i, istodobno, radost
poljupca...(...) Metafizički poljubac vode doživljaj je u pjesnikinjinom srcu,
nezaboravan, iz kog će kao vodene iskre, prsnuti još dvije dijamantno čiste minijature...
(Rane i Budućnost). (...)
Drugi ciklus okuplja Vatrene i dimne pjesme, za koje
pjesnikinja (u zagradi) duhovito i gorko-slatko dodaje da su sve izvrsne za potpalu,
ne zaboravljajući da je vatra progutala već mnogo papira s napisanim pjesmama,
pa i knjige. (...) Ana Horvat ističe usamljenost personificirane vatre, zbog koje
gori uspravna/i ravnodušno/ želi/ ostati takva (...) Čak i ukroćena i prizemljena
u ljudski svijet, kao svjetiljka u istoimenoj pjesmi, zadržava svoju najčudesniju
vrlinu, uz toplinu, onu da stvara svjetlo. (...)Nakon crne uloge vatre u ljudskoj
u povijesti (Lomače), pjesnikinja se podsjeća i one intimnije (Vatrospoznajna),
a ispisuje i jednu bespoštedno iskrenu (Vatrogasni savez)...(...) Možda dvije
najvrednije pjesme iz ovog ciklusa su ona Brak iz koristoljublja, duhovita misao
o vezi vatre i zraka, u kojoj samo ona ne može bez njega, no ne i obratno, te
antologijska Rođenje vatre koju treba u cijelosti citirati, i po mogućnosti zapamtiti:
iz udara/plamenčića/ili trljanja/rađa se//stavljam ulje pa ruku/ u vatru/da ime
veze/s ljubavlju. Zar bi netko nakon svega mogao u to posumnjati, kao i u iskrenost
i svježinu stihova Ane Horvat.Treći ciklus zbirke o počelima naslovljen je kao
Zračnozrakaste pjesme (i pet šest treperavih), s razlogom, jer stihovi kao da
se natječu međusobno koji će dalje odlebditi ili čak poletjeti u slavljenju trećeg
elementa, zraka, čiju posebnost unutar četiri počela Ana Horvat odlično ističe
u pjesmi Prijeteće nespoznato: ne kaže se/bilo je nečega/u zemlji vatri ili vodi/uzrečica
glasi/bilo je nečega/u zraku. (...)
I mada se u uvom ciklusu pojavljuje i vjetar
kao zavodnik, i propuh koji se ponaša kao duh; jedna ljubavno-egzotična fatamorgana
koja se baš divno/ rimuje/ s Ana , i ples u kom pokreti miluju zrak sve dok se
ne preda zagljaju tijela, najbolja ga poantira pjesma od samo dva stiha, ova,
Zračnoljubavna: za tebe/dišem. Četvrto,
ujedno posljednje počelo, zemljano, (...) kao da je po svemu najbliskiji pjesnikinjinom
temperamentu i doživljaju života kao radosno-tužne igre na čvrstoj lopti, u naručju
majčice zemlje.(...) I u ovom ciklusu nekoliko je onih pjesama koje s pravom možemo
nazvati osobito uspjelima i upozoriti na njih antologičare (Potres, Zemljin glas,
Izdvojenost). Posebnu pozornost treba na kraju posvetiti pjesmi
Molitva zemlji
...(...) Jednako
su suptilno, kroz riječi Ane Horvat, izgovorila svoju bit i povezanost sva četiri
počela, u ovoj nadahnutoj zbirci pjesama, i stoga joj možemo samo čestitati, i
zahvaliti, što je tako pažljivo osluškivala i gledala, i toliko voljela. |
(...)Ima
u stihovima Ane Horvat neke trpke poučnosti koja je samo povod aluzijama na ljubav,
pa ako joj humorni prevrati prizivaju Preverta, njihov poetični nespokoj ne može
a da nas ne podsjeti na nepopravljivog ludista Boru Pavlovića.
Kažimo stoga
da, iako odaje dužnu počast zemlji kao"nevjesti s iskustvom", pjesnikinja
uviđa kako je jedini zrak kadar iskazati bezglasnost ljubavne drame:"onaj/koji
me ljubio/na mene danas/odmahuje rukom/zrak/pomaknut/tom kretnjom/u mojem prozoru/gasi
svijeću (Strujanje).(...) |
(...)U
doba kad se poezija diči zaboravom, Ana Horvat, a da toga vjerojatno nije ni svjesna,
dodiruje nekih bitnih iskustava hrvatskog pjesništva 40-tihgodina, 60-tih godina
prošlog stoljeća da bi onda na zadivljujući način bila anakrona i svoja, stvarnosnoj
poeziji usprkos.(...) |
|
