Izbor pjesnikinja, pjesnika i pjesama ove globalno-tematske antologije načinio je pjesnik i antologičar Zvonimir Golob koji je i preveo većinu pjesama stranih pjesnika.
Antologija obuhvaća najljepše ljubavne pjesme više od stotine pjesnikinja i pjesnika svijeta.
Ljubavna lirika Ane Horvat predstavljena je u antologiji s četiri pjesme: Ondje, Jutro, Iz sigurne udaljenosti i Kraj koje možete pročitati ovdje.
Neke od tih pjesama u vrijeme tiskanja ove antologije još nisu bile nigdje objavljene. Uvrštene su u antologiju iz autoričinog notesa, što je svojevrsni literarni kuriozitet.
ANTOLOGIJA SVJETSKE LJUBAVNE POEZIJE 20. STOLJEĆA,
Mozaik knjiga, Zagreb, 1997. (antologičara Zvonimira Goloba), 320 stranica
Pjesme Ane Horvat objavljene u ovoj antologiji:
Ondje
ispod i iza
onoga što govoriš
u mojem nijemom
vanrazumskom
prijevodu
nalazim nešto nježno
od nježnosti
koja je izostala
ondje drobim kruh
za pticu
koja mi piše
pjesme
Kraj
Na mojem stolu
češer pinije
već miriše po dimu
prošlo je
uspomene
mokru haljinu
treba svući
i rasprostrti
na užetu
od čežnje do smrti
Jutro
a bez tebe
nikada ne bi
ove smiješene zvijezde
dolazile
ovako svake noći
do mojih nogu
na pojilo
i šaptale nešto ludo
što ne čujem
jer plačem licem nebu okrenuta
i uši su mi pune suza
Iz sigurne udaljenosti
pregorjevali su nam
ručkovi
prelijevala se
voda iz kada
odlazili vlakovi
izbijale groznice
na usni
zajedno
sigurno
ne bismo preživjeli
nekim smo se
divnim čudom
jedno drugog
spasili
a da smo
zvijezdu
po zvijezdu
gasili poljupcima
na nebu
nijedne
ne bi bilo
U predgovoru Antologiji svjetske ljubavne poezije 20. stoljeća, Zvonimir Golob, između ostaloga, je napisao:
(...) Poezija je odgovor i kad postavlja pitanja. Ako govori o samoći u dvoje, jednako snažno govori o potrebi za drugim, o strepnji i smrti koja je već u slutnji mogućeg rastanka, o težnji ka ontološkom jedinstvu i nemogućnosti da ono bude dostignuto, i ustrajnoj nadi da je ono ipak moguće."Radosti su male svijeće" piše Cesarić, jer radosti i nemaju potrebe svjedočiti o sebi. (...)
(...) Poezija se piše kad postoji potreba da sačuvamo vlastiti život. (...)
(...) Kad govorimo o rastanku, činimo to najčešće zato da bismo ga onemogućili ili barem odložili, što opet znači da ga plaćamo pjesmom, a ne vlastitim životom. (...)
(...) Subjektivan odnos nije moguće isključiti, čitanje je otkrivanje i prepoznavanje samoga sebe u tuđem djelu. A svatko se prepoznaje na svoj način i iz vlastita života. (...)