Antologija 20 Galovićevih jeseni

Ana Horvat, 2011. (foto: Petar Jurica/GLORIA)

CRN - BEL u ovu kasnu jesen

Dok je crn - bel u trsju popevao, dok se mirisna jesen u trsju po bregima krunila, dolje se spremala još jedna "Galovićeva jesen". Dvadeseta u nizu.

Ove godine Galovićeva jesen zaokružila je 20 godina postojanja i putem te književne manifestacije sjećanja na velikog podravskog, značajnog hrvatskog pjesnika Frana Galovića. Zaronimo li u tih 20 godina, vidjet ćemo da je ideja Galovićeve jeseni dozrijevala kao grozdje u Galovićevim Sirovicama; taložila se nedefinirano u srcima podravskih ljudi, osobito kulturnih poslenika, postajući plamenom koji će buknuti definiranim nazivom književne manifestacije: Galovićeva jesen. Moglo je to biti samo Pramalet, Leto, Jesen, ili Zima, kao što je Fran nazvao cikluse u zbirci svojih kajkavskih pjesama Z mojih bregov, ali tada bi to bio parcijalni odnos i ponavljanje Galovića.
Kao godišnje doba, jesen je duboko ispunjena, u njoj dozori i zima i proljeće i ljeto u najdubljem smislu kojim se može osmisliti razgovor čovjeka sa majkom zemljom, s tim prahom od kojega smo i u koji ćemo se vratiti.
Vratiti, dakle! Kamo? Od kuda smo to krenuli, otišli - da ćemo se vratiti?
U dubini jeseni kuca srce zemlje hraniteljice što biva i vatrom i vodom i zrakom i zemljom.
Tu dimenziju Galović je intuitivno snažno osjetio i u pjesmama zbirke Z mojih bregov odživio, postajući tako znakom zemlje koja ga rodila, i oplodila da bude simbol podravskih mekota i širina: oriječenih, produbljenih, uznesenih njegovim kajkavskim stihom do najdubljeg smisla u kojemu podravski čovjek prepoznaje svoju dušu, svoje pretke i njihove korijene. Time je Galović svojom zbirkm Z mojih bregov u najdubljem sloju nematerijalne baštine Podravine. Naziv upravo o tome govori a sama književna manifestacija nastojala je na razne načine tijekom ovih 20 godina tu baštinu čuvati, osmišljavati, pronositi, prenositi... iz Podravine i Hrvatske u svijet, u široki bijeli svijet koji je zaboravio sebi postavljati pitanja, a još manje davati odgovore na pitanja: od kuda? zašto? kako? kamo?...
Poruke zbirke Z mojih bregov prelijevaju se daleko preko Drave, iz lokalne dimenzije u globalnu i univerzalnu. U tom smjeru Galovićeva jesen se i razvijala u proteklih 20 godina, i to je dobro, jer mi smo ovdje-i-danas samo djelić svijeta koji smo spoznali i zrnce praha u cjelini nespoznatog.
Crn - bel, crn - bel... I eros i tanatos!
I lišće kestena što opada s grana u ovu kasnu jesen, 2013. godine.

Enerika Bijač, urednica antologije

---

ANTOLOGIJA 20 GALOVIĆEVIH JESENI, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak podravsko-prigorski, Koprivnica, 2013., urednica i antologičarka Enerika Bijač, 272 stranice

---

Predstavljena Antologija 20. Galovićevih jeseni
narod.hr, 20. ožujka 2014.

“Antologija 20. Galovićevih jeseni”, monografija o proteklih dva desetljeća tog književnog festivala posvećenog Franu Galoviću, prerano preminulom prozaiku, pjesniku i kritičaru koji je dao veliki doprinos podravskoj i hrvatskoj kniževnosti, predstavljena je danas u Društvu hrvatskih književnika, čiji ju je Podravsko-prigorski ogranak objavio.

Monografija, koju je uredila Enerika Bijač, na skoro tri stotine stranica prikazuje povijest te manifestacije, od skromnih početaka 1994. do prerastanja u međunarodni književni, kulturni i obrazovni događaj, na kojemu je proteklih dvadeset godina osamdesetak hrvatskih i inozemnih književnika svojim sudjelovanjem odalo počast Galoviću (1887.-1914.).

To što su Galovićeve jeseni zadnje tri godine i međunarodne znači da on nije samo zavičajni pjesnik ili isključivo Podravac, već integralni Hrvat i čovjek koji je obogatio hrvatsku književnost s nekoliko važnih književnih umjetnina, od slavne zbirke “Z mojih bregov” do njegovih proznih i dramskih djela te kazališnih kritika, rekao je Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Najavio je da će o 100. godišnjici Galovićeve smrti, koja je ove godine, to društvo napraviti sve kako bi ona bila obilježena prvi put i na način da se neko njegovo dramsko djelo postavi na pozornicu u Koprivnici, a onda i u Zagrebu.

Književna teoretičarka Željka Lovrenčić rekla je da je ta knjiga rezultat ‘rudarskog rada’ i uredničkog temeljitog istraživanja te da prvi dio obuhvaća radove osamdesetak književnika koji su sudjelovali na festivalu i posebno su istaknuti dobitnici prestižne nagrade “Fran Galović”, a drugi okuplja dojmove i sjećanja ljudi koji su sudjelovali u organizaciji festivala te dokumentarnu građu. Mnoštvo raznolikih osobnosti ostavilo je svoj trag na toj manifestaciji, a sada ju je i ovjekovječilo kako bi budući naraštaji mogli nastaviti tradiciju, istaknula je Lovrenčić.

Ana Horvat predstavljena je u antologiji sa tri pjesme:

---

Vijenac 531 - 533
Književnost
Antologija 20 Galovićevih jeseni

Raskoš zavičajne aure
Ljerka Car Matutinović

Uz stotu godišnjicu pjesnika, prozaista i kritičara Frana Galovića objavljena je raskošna monografija koja dokumentaristički bilježi dva protekla desetljeća o zapaženoj književnoj manifestaciji koja je promicala i promiče toga vrsnog pjesnika na zavičajnom idiomu. Čuvena zbirka pjesama Z mojih bregov, vječno poetsko nadahnuće, znak je ljubavi i poštovanja. Upravo je zato ta monografija u počast Franu Galoviću prerasla u Antologiju 20 Galovićevih jeseni. Monumentalna Antologija kako ju je zamislila urednica Enerika Bijač, i sama istaknuta pjesnikinja i esejistica, otkriva bogatstvo i posebnost poetika pjesnika uvrštenih u Antologiju, sudionika spomenute književne manifestacije koja je iz zavičajnoga kulturnog kruga „zakoračila“ u svijet postavši tako i međunarodnom književnom manifestacijom. Ili, kako je to maštovito napisala urednica Enerika Bijač, ostvarila je i prenijela „djelić svijeta“, svjedočeći o vremenu, o pjesniku Franu Galoviću i književnicima (njih osamdesetak!) koji su „nosili“ Galovićeve jeseni. „Bez njih“, ističe urednica, „te književne manifestacije ne bi ni bilo“.

Izd. DHK Podravsko-prigorski ogranak, Koprivnica, 2013.

Drugi dio ove osobite knjige nosi naslov Šetnja Koprivnicom, Peterancem, sjećanjima i dokumentima. To su sjećanja ljudi koji su sudjelovali u organizaciji i promicanju Galovićeve jeseni, 1994–2013. U toj prigodi (jubilarnoj!) treba spomenuti i one koji su znali osjetiti značenje te književne manifestacije: Knjižnica i čitaonica Fran Galović, Pučko otvoreno učilište Koprivnica, Glas Podravine, istaknuti pojedinci: Maja Gjerek (Moja nagrada), Božica Jelušić (Galovićeva jesen i kako je se sjećam), Zdravko Seleš (Belevine – podravska jesen), Darko Pero Pernjak (Kostanji i Krapampula), Astrid Pavlović (Galovićeva jesen se nije bojala broja 13) i na kraju urednica Enerika Bijač, koja je tekstom Tako žive pjesnici i nadahnutim predgovorom CRN-BEL u ovu kasnu jesen osmislila taj vrijedni nakladnički poduhvat. A neizostavni je obol publici i bogat slikovni i dokumentaristički prinos.

Iako živimo u nebajkovitom vremenu, ova lijepo opremljena Antologija čini nam se bajkovitom, jer je „nose“ magične riječi pjesnika, književnika. Ja osobno vjerujem da će knjige, kao takve, opstati bez obzira na „knjigomate“ i ostala informatička „guglanja“. Zato ću u počast Franu Galoviću, koji je „glavni krivac“ za ovo bajkovito knjiško veledogađanje, navesti nekoliko njegovih stihova: